- Joined
- Friday 11.06.2021
- Messages
- 266
Duhovni vid na prvu moze izgledati kao nesto super, bas zanimljivo. A onda, kada (ili mozda ako?) pocnete vidjeti stvari koje se inace ne mogu vidjeti fizickim ocima, mozda i pozalite sto vidite ono sto niste do tog trenutka mogli vidjeti.
Sjecam se toga kako je meni bilo kada sam poceo vidjeti po prvi put i to u bolnici. Isprva je to bilo zatvorenih ociju. Vidio sam da, iako su oci zatvorene, vidim nesto, a to nesto je izgledalo "zivo", ili se barem pomicalo, pomalo kao film, za razliku od staticne fotografije. A ono sto sam vidio, izgledalo je blago receno groteskno. Kako su stvari dalje isle, poceo sam povremeno vidjeti i otvorenih ociju.
Tu bih sada stao i pokusao vam docarati moju zbunjenost. Isprva sam to ignorirao, nesto vidim, nesto se desava pred mojim ocima (ili mozda "ocima"), ne znam sto je, mozda je posljedica bolesti (ipak sam u bolnici), mozda je nesto ozbiljno poslo po zlu, tko zna sto je to sto vidim, a i zasto to vidim nije jasno. Pomalo sokantno iskustvo, vjerojatno bi tako bilo sokantno i zbunjujuce i nekome tko je slijep, a da mu se onda iznenada vrati (ili mozda bolje receno, dobije) sposobnost videnja.
Zaista mi nije bilo lagano, ni ugodno. A i ono sto sam vidio nije bas pomagalo. Bolnice su tradicionalno mjesta gdje razna bica i entiteti dolaze na hranjenje. Zele energije od bolesnih, zele patnje i emocije straha, nemoci i opcenito, to je nekakva vrsta pojilista za razna bica koja puno lakse i jednostavnije dolaze do hrane, nego negdje gdje su ljudi zdravi i duhovno otporniji na njihove pokusaje hranjenja.
Kada bih pokusao opisati ta bica, to je barem jednostavno. Pogledajte razne crtice, ili bica iz klasicnih prica strave i uzasa, horora. Ta slicnost je zapravo posljedica sto su umjetnici, vjerojatno i nesvjesno, vidjeli ta i takva bica, pa su ih onda prenijeli u nasu fizicku stvarnost, da ih vidimo i obicnim fizickim ocima.
U mojem konkretnom slucaju, ono sto sam vidio je isprva zapocinjalo kao nekakva vrlo komplicirana ... recimo tapeta. Tj. nekakav graficki dezen, vrlo kompliciran, da bi se onda on poceo mijenjati na takav nacin da je iz toga pocela rasti treca dimenzija, koja je zapravo bila nekakva zmija, ili pak nekakvo zmijoliko bice. Koje je naravno bilo zivo, uvijalo se i sve sto vec ide uz zmije pred vama koje vam se ukazuju u bolnicama. Ako ne znate kakve su to zmije po bolnicama, krajnje je vrijeme da razvijete vid kojim cete ih moci vidjeti.
A ono sto donekle opisuje tu "tapetu" koja postaje zmija, to je najslicnije stereogramima. Ovdje mozete pogledati neke stereograme. Ovdje pak mozete raditi vlastite stereograme na webu.
Kada smo kod toga, mislim da i cijeli niz bica iz bajki, legendi i svega drugog misticnog i strasnog zapravo ima veze sa stvarnim bicima koja se samo ne mogu vidjeti obicnim fizickim vidom, ali ih se moze vidjeti duhovnim vidom, sto se moze desavati spontano, a i mozda u stanjima bolesti, straha, ali i umjetnickih ili pak duhovnih inspiracija, te tko zna kojih sve uvjeta koji omoguce da se odjednom vidi puno vise toga nego sto je to uobicajeno.
Cuo sam i za teoriju da dosta onih koji se nalaze u ludnica i imaju psihickih problema zapravo samo imaju problem razlucivanja onog sto zaista vide i onog sto bi trebali vidjeti, ako se pita one koji nemaju sposobnost duhovnog vida. I to mi zaista djeluje kao vrlo vjerojatno i dobro opisivanje "ludila" pojedinaca koji govore da cuju ili vide neke stvari koje onda mi ostali ne mozemo cuti ili vidjeti. Ili u velikom broju slucajeva ne mozemo vidjeti ili cuti, posto neki od nas, ocito, mogu vidjeti i takve stvari, samo nemamo takve probleme u razlucivanju onog sto vidimo i onog sto bi smjeli vidjeti.
Ovo sam zelio napisati cisto zato da vi koji ovo sada citate budete pripremljeni i znate da ono sto cete mozda vidjeti u nekom trenu mozda i nece biti nuzno uvijek bas ugodno i lijepo. Nekada to sto vidimo i jeste ugodno i lijepo, nesto kao vizije raja, ali svakako se moze vidjeti i nesto sto je strasno, a i sto nas zeli namjerno uplasiti. Samo budite spremni da sto god vidite, znate da to ne znaci da nuzno ludite. Stvarnost je tako cesto puno luda od nase maste.
Sam vid bih podijelio u tri osnovne kategorije, barem meni to tako nekako izgleda, da ne kazem, ja to tako nekako vidim:
2. Ovo s duhovnim ocima je mozda malo teze opisati, jer to meni izgleda kao fantaziranje, pomalo kao da umisljam da nesto vidim, kao da se neki film vrti u mojoj glavi, dok su mi oci zatvorene (a one su zatvorene da bih se mogao bolje koncentrirati na taj "film" koji pokusavam vidjeti). No, zapravo je u pitanju vid duhovnim ocima gdje pokusavam vidjeti sto jasnije nesto sto jeste stvarnost i sto je zaista. Samo je to malo teze vidjeti i onako na prvu mi izgleda kao da fantaziram i umisljam, iako nije nemoguce i da nekada samo fantaziram.
Taj vid, barem meni, je nekako i lakse ostvariti, dostupniji je, ali je i pomalo varljiviji, "jer to ne vidimo vlastitim ocima", samo nam izgleda kao da vidimo, jer ga gledamo duhovnim ocima.
Hm, uglavnom ono sto zelim reci, to je kada vidimo kroz proces koji je pomalo slican fantaziranju, ali i nije fantaziranje, barem ne uvijek. Tesko je opisati razliku, ni ja ne znam da sam bas uvijek u stanju znati sto je zaista, a sto samo fantaziranje, ali kada to radite, nekako i stjecete osjecaj da li nesto vidite, ili ste poceli fantazirati. Praksa pomaze, ali se uvijek moze i pogrijesiti.
3. To sto vidimo duhovnim ocima, u nekom trenutku mozemo poceti vidjeti i fizickim ocima, bas kao sto vidimo i "normalne stvari". Jedino sto znamo da je to nesto sto zaista vidimo. Iskustvo videnja je takvo kao da vidimo vidom koji smo popravili kod okuliste.
Sjecam se toga kako je meni bilo kada sam poceo vidjeti po prvi put i to u bolnici. Isprva je to bilo zatvorenih ociju. Vidio sam da, iako su oci zatvorene, vidim nesto, a to nesto je izgledalo "zivo", ili se barem pomicalo, pomalo kao film, za razliku od staticne fotografije. A ono sto sam vidio, izgledalo je blago receno groteskno. Kako su stvari dalje isle, poceo sam povremeno vidjeti i otvorenih ociju.
Tu bih sada stao i pokusao vam docarati moju zbunjenost. Isprva sam to ignorirao, nesto vidim, nesto se desava pred mojim ocima (ili mozda "ocima"), ne znam sto je, mozda je posljedica bolesti (ipak sam u bolnici), mozda je nesto ozbiljno poslo po zlu, tko zna sto je to sto vidim, a i zasto to vidim nije jasno. Pomalo sokantno iskustvo, vjerojatno bi tako bilo sokantno i zbunjujuce i nekome tko je slijep, a da mu se onda iznenada vrati (ili mozda bolje receno, dobije) sposobnost videnja.
Zaista mi nije bilo lagano, ni ugodno. A i ono sto sam vidio nije bas pomagalo. Bolnice su tradicionalno mjesta gdje razna bica i entiteti dolaze na hranjenje. Zele energije od bolesnih, zele patnje i emocije straha, nemoci i opcenito, to je nekakva vrsta pojilista za razna bica koja puno lakse i jednostavnije dolaze do hrane, nego negdje gdje su ljudi zdravi i duhovno otporniji na njihove pokusaje hranjenja.
Kada bih pokusao opisati ta bica, to je barem jednostavno. Pogledajte razne crtice, ili bica iz klasicnih prica strave i uzasa, horora. Ta slicnost je zapravo posljedica sto su umjetnici, vjerojatno i nesvjesno, vidjeli ta i takva bica, pa su ih onda prenijeli u nasu fizicku stvarnost, da ih vidimo i obicnim fizickim ocima.
U mojem konkretnom slucaju, ono sto sam vidio je isprva zapocinjalo kao nekakva vrlo komplicirana ... recimo tapeta. Tj. nekakav graficki dezen, vrlo kompliciran, da bi se onda on poceo mijenjati na takav nacin da je iz toga pocela rasti treca dimenzija, koja je zapravo bila nekakva zmija, ili pak nekakvo zmijoliko bice. Koje je naravno bilo zivo, uvijalo se i sve sto vec ide uz zmije pred vama koje vam se ukazuju u bolnicama. Ako ne znate kakve su to zmije po bolnicama, krajnje je vrijeme da razvijete vid kojim cete ih moci vidjeti.
A ono sto donekle opisuje tu "tapetu" koja postaje zmija, to je najslicnije stereogramima. Ovdje mozete pogledati neke stereograme. Ovdje pak mozete raditi vlastite stereograme na webu.
Kada smo kod toga, mislim da i cijeli niz bica iz bajki, legendi i svega drugog misticnog i strasnog zapravo ima veze sa stvarnim bicima koja se samo ne mogu vidjeti obicnim fizickim vidom, ali ih se moze vidjeti duhovnim vidom, sto se moze desavati spontano, a i mozda u stanjima bolesti, straha, ali i umjetnickih ili pak duhovnih inspiracija, te tko zna kojih sve uvjeta koji omoguce da se odjednom vidi puno vise toga nego sto je to uobicajeno.
Cuo sam i za teoriju da dosta onih koji se nalaze u ludnica i imaju psihickih problema zapravo samo imaju problem razlucivanja onog sto zaista vide i onog sto bi trebali vidjeti, ako se pita one koji nemaju sposobnost duhovnog vida. I to mi zaista djeluje kao vrlo vjerojatno i dobro opisivanje "ludila" pojedinaca koji govore da cuju ili vide neke stvari koje onda mi ostali ne mozemo cuti ili vidjeti. Ili u velikom broju slucajeva ne mozemo vidjeti ili cuti, posto neki od nas, ocito, mogu vidjeti i takve stvari, samo nemamo takve probleme u razlucivanju onog sto vidimo i onog sto bi smjeli vidjeti.
Ovo sam zelio napisati cisto zato da vi koji ovo sada citate budete pripremljeni i znate da ono sto cete mozda vidjeti u nekom trenu mozda i nece biti nuzno uvijek bas ugodno i lijepo. Nekada to sto vidimo i jeste ugodno i lijepo, nesto kao vizije raja, ali svakako se moze vidjeti i nesto sto je strasno, a i sto nas zeli namjerno uplasiti. Samo budite spremni da sto god vidite, znate da to ne znaci da nuzno ludite. Stvarnost je tako cesto puno luda od nase maste.
Sam vid bih podijelio u tri osnovne kategorije, barem meni to tako nekako izgleda, da ne kazem, ja to tako nekako vidim:
- Vid obicnim ocima
- Vid duhovnim ocima
- Vid drugih stvarnosti (dimenzija, svjetova, frekvencija...) fizickim ocima
2. Ovo s duhovnim ocima je mozda malo teze opisati, jer to meni izgleda kao fantaziranje, pomalo kao da umisljam da nesto vidim, kao da se neki film vrti u mojoj glavi, dok su mi oci zatvorene (a one su zatvorene da bih se mogao bolje koncentrirati na taj "film" koji pokusavam vidjeti). No, zapravo je u pitanju vid duhovnim ocima gdje pokusavam vidjeti sto jasnije nesto sto jeste stvarnost i sto je zaista. Samo je to malo teze vidjeti i onako na prvu mi izgleda kao da fantaziram i umisljam, iako nije nemoguce i da nekada samo fantaziram.
Taj vid, barem meni, je nekako i lakse ostvariti, dostupniji je, ali je i pomalo varljiviji, "jer to ne vidimo vlastitim ocima", samo nam izgleda kao da vidimo, jer ga gledamo duhovnim ocima.
Hm, uglavnom ono sto zelim reci, to je kada vidimo kroz proces koji je pomalo slican fantaziranju, ali i nije fantaziranje, barem ne uvijek. Tesko je opisati razliku, ni ja ne znam da sam bas uvijek u stanju znati sto je zaista, a sto samo fantaziranje, ali kada to radite, nekako i stjecete osjecaj da li nesto vidite, ili ste poceli fantazirati. Praksa pomaze, ali se uvijek moze i pogrijesiti.
3. To sto vidimo duhovnim ocima, u nekom trenutku mozemo poceti vidjeti i fizickim ocima, bas kao sto vidimo i "normalne stvari". Jedino sto znamo da je to nesto sto zaista vidimo. Iskustvo videnja je takvo kao da vidimo vidom koji smo popravili kod okuliste.