- Joined
- Friday 11.06.2021
- Messages
- 266
Za pocetak bih htio reci da je ovo cisto moje osobno iskustvo, te samim time nista od ovoga se ne mora desiti vama. Takoder je prisutan i izvjesni odmak, pa je i tu prisutno jedno zamagljivanje cinjenica i onog sto se stvarno desilo. A i ono sto se stvarno desilo je, barem sto se mene tice, meni nepoznato, barem kada pricamo o svim aspektima.
No, da ja krenem na pricu.
Nakon sto sam imao operaciju, i dok sam bio pod narkozom, a vjerojatno i poslije toga, tu mi te vremenske granice nisu potpuno jasne, sjecam se da sam bio negdje.
Prvo bih zelio i ovo objasniti malo detaljnije, jer mislim da je vazno za daljnju pricu. Mislim, dakle jesam (cogito, ergo sum) je tu zapravo odlican opis toga sto sam ja bio. Bio sam svjestan sebe kakav ja jesam sada, ono sto jesam, ma sto god to bilo.
Iz cisto psiholoske perspektive, rekao bih da je to bio moj ego, tj. JA.
Dok sam bio tamo nisam doduse pokusavao pobrojati sva svoja sjecanja, ali jesam bio ja, onako kako ja sebe vidim. Dakle, postojimo i dalje, iako ne znam koliko dugo, te da li ce se u nekom trenutku to nase tijelo poznato kao ego raspasti ili ce se desiti nesto drugo s njime, tj. s nama ovakvima kakvi sebe dozivljavamo, ali to sam bio ja.
Drugo, bio sam negdje. Ono sto sam JA vidio jeste tama i nista drugo osim tame. Ali je to za mene bio neki stvarni prostor u kojemu sam ja bio i koji je postojao oko mene, te sam bio u nekoj mjeri svjestan.
Ono cega nije bilo i sto nisam osjecao jeste bilo moje tijelo.
Mozda je to malo teze shvatiti, ali ako ste skloni introspekciji, a bome i ako vas tijelo stalno boli i muci kao mene moje godinama, onda ste i te kako svjesni svojeg tijela, kao i toga kada vise vaseg tijela nema, kao sto mojeg tijela nije bilo.
Isprva se zapravo i nisam nesto narocito brinuo, tu sam bio neko vrijeme, a i svijest mi je povremeno dolazila i odlazila, ili barem imam takav dojam, pomalo mozda kao da sam spavao i budio se, ili sto se vec tocno desavalo, zapravo i ne znam.
Nakon nekog vremena, stvarno ne znam koliko dugo, iz moje perspektive je to djelovalo kao danima, u jednom trenutku sam samo opet osjetio tijelo, te sam samom sebi rekao, dobro je, ovdje je opet je tu sa mnom, sve je u redu.
Koliko mogu procjeniti, iako je moj subjektivni dojam bio da sam bio bez tijela danima, te s tijelom isto tako danima, to je bio samo jedan dan ili tu negdje, ne znam bas tocno, ali svakako nisu bili dani u pitanju.
Mozda ova prica bi se mogla i krace ispricati, ali da sam samo napisao da sam bio u tami, bez tijela, te da sam poslije imao tijelo, nekako ne bi to bilo vrijedno ove teme.
Ono sto ja sada mislim, jeste da je tamna strana s kojom imam izvjesne odnose "organizirala" moju smrt (bilo je zapravo vec vise dogadaja koje bih smatrao "atentatima" na sebe, kao sto mozete vidjeti, vecinu sam prezivio, ali ce oni vjerojatno nastaviti pokusavati). Zbog toga sam zaglavio u tami, odvojen od svjetlosti i od svega drugoga cemu bih vjerojatno trebao imati pristup nakon sto umremo.
Tu bih jos dodao da je u duhovnom svijetu sve na jedan nacin isto kao u fizickom svijetu. Ovo bi mozda bila dobra nova tema, ali ukratko, sve sto postoji ovdje, postoji i u duhovnosti. Dobro i zlo, kao i dobri i losi, te sve ostalo izmedu toga. Tako je i prostor u duhovnoj sferi i dalje prostor, te je na jednoj strani tama veca, dublja, a ne jednoj drugoj strani ste blize svjetlosti, pa i Bogu samome.
Ja sam bio odveden prilicno daleko od svjetla, jako daleko na tamnu stranu.
To je rezultiralo toj mojoj odvojenosti od svega i osjecaju da sam sam u tami, bez igdje icega. Nedostatak tijela je valjda nesto normalno.
Kao neki prakticni savjet, sto i jeste jedan od glavnih razloga zasto ovo pisem, probajte zazivati pomoc od strane Svjetla, tj. andela, arhandela, kao i Boga. To je nesto sto bih ja probao uraditi da se nadem opet u istoj situaciji i da to shvatim. Takoder, svakako zahtijevajte da dodete na svjetlo, svjetlu stranu. Da li ce to djelovati, zapravo ne znam. Dok sam bio tamo, nisam zapravo ni shvacao da sam umro, da vise nisam ziv.
Svakako sam siguran da i postoji jako puno videnja i dozivljavanja smrti, tj. zivota nakon smrti. Ono sto netko dozivi, drugi to ne moraju dozivjeti. Tako da se ne morate brinuti da cete i vi imati ovakvo iskustvo kao sto sam ga ja imao. Isto tako, drugi put kada umrem, nastojati cu to sto prije shvatiti, pa da onda nesto pocnem poduzmati po tom pitanju, ako ce to biti moguce. Takoder se nadam i da se dobija neka pomoc s druge strane, kao sto sam ja dobio pomoc s ove strane, koja me je zapravo vratila u zivot.
Iako sam imao osjecaj da sam bio sam u tami, nisam bio sam.
I smrt zapravo na jedan nacin ne postoji, svijest je i dalje prisutna, iako ce se mozda desiti raspad (smrt) ega, ali to ne znam, nisam iskusio, ali u prvi tren, na jedan nacin je za mene sve bilo isto kao i prije. Ako bih to malo karikirao, umro sam i sve je ostalo kao prije, nista se nije promijenilo. Osim sto nisam imao tijelo.
Probajte i osvjestiti takve stvari, da li ste zivi ili mrtvi, barem preko tijela. Mozda vam pomogne.
Za sada toliko, ako ce biti nekih pitanja, pa pitajte, mozda cu nesto pametnog znati i reci na ovu temu.
No, da ja krenem na pricu.
Nakon sto sam imao operaciju, i dok sam bio pod narkozom, a vjerojatno i poslije toga, tu mi te vremenske granice nisu potpuno jasne, sjecam se da sam bio negdje.
Prvo bih zelio i ovo objasniti malo detaljnije, jer mislim da je vazno za daljnju pricu. Mislim, dakle jesam (cogito, ergo sum) je tu zapravo odlican opis toga sto sam ja bio. Bio sam svjestan sebe kakav ja jesam sada, ono sto jesam, ma sto god to bilo.
Iz cisto psiholoske perspektive, rekao bih da je to bio moj ego, tj. JA.
Dok sam bio tamo nisam doduse pokusavao pobrojati sva svoja sjecanja, ali jesam bio ja, onako kako ja sebe vidim. Dakle, postojimo i dalje, iako ne znam koliko dugo, te da li ce se u nekom trenutku to nase tijelo poznato kao ego raspasti ili ce se desiti nesto drugo s njime, tj. s nama ovakvima kakvi sebe dozivljavamo, ali to sam bio ja.
Drugo, bio sam negdje. Ono sto sam JA vidio jeste tama i nista drugo osim tame. Ali je to za mene bio neki stvarni prostor u kojemu sam ja bio i koji je postojao oko mene, te sam bio u nekoj mjeri svjestan.
Ono cega nije bilo i sto nisam osjecao jeste bilo moje tijelo.
Mozda je to malo teze shvatiti, ali ako ste skloni introspekciji, a bome i ako vas tijelo stalno boli i muci kao mene moje godinama, onda ste i te kako svjesni svojeg tijela, kao i toga kada vise vaseg tijela nema, kao sto mojeg tijela nije bilo.
Isprva se zapravo i nisam nesto narocito brinuo, tu sam bio neko vrijeme, a i svijest mi je povremeno dolazila i odlazila, ili barem imam takav dojam, pomalo mozda kao da sam spavao i budio se, ili sto se vec tocno desavalo, zapravo i ne znam.
Nakon nekog vremena, stvarno ne znam koliko dugo, iz moje perspektive je to djelovalo kao danima, u jednom trenutku sam samo opet osjetio tijelo, te sam samom sebi rekao, dobro je, ovdje je opet je tu sa mnom, sve je u redu.
Koliko mogu procjeniti, iako je moj subjektivni dojam bio da sam bio bez tijela danima, te s tijelom isto tako danima, to je bio samo jedan dan ili tu negdje, ne znam bas tocno, ali svakako nisu bili dani u pitanju.
Mozda ova prica bi se mogla i krace ispricati, ali da sam samo napisao da sam bio u tami, bez tijela, te da sam poslije imao tijelo, nekako ne bi to bilo vrijedno ove teme.
Ono sto ja sada mislim, jeste da je tamna strana s kojom imam izvjesne odnose "organizirala" moju smrt (bilo je zapravo vec vise dogadaja koje bih smatrao "atentatima" na sebe, kao sto mozete vidjeti, vecinu sam prezivio, ali ce oni vjerojatno nastaviti pokusavati). Zbog toga sam zaglavio u tami, odvojen od svjetlosti i od svega drugoga cemu bih vjerojatno trebao imati pristup nakon sto umremo.
Tu bih jos dodao da je u duhovnom svijetu sve na jedan nacin isto kao u fizickom svijetu. Ovo bi mozda bila dobra nova tema, ali ukratko, sve sto postoji ovdje, postoji i u duhovnosti. Dobro i zlo, kao i dobri i losi, te sve ostalo izmedu toga. Tako je i prostor u duhovnoj sferi i dalje prostor, te je na jednoj strani tama veca, dublja, a ne jednoj drugoj strani ste blize svjetlosti, pa i Bogu samome.
Ja sam bio odveden prilicno daleko od svjetla, jako daleko na tamnu stranu.
To je rezultiralo toj mojoj odvojenosti od svega i osjecaju da sam sam u tami, bez igdje icega. Nedostatak tijela je valjda nesto normalno.
Kao neki prakticni savjet, sto i jeste jedan od glavnih razloga zasto ovo pisem, probajte zazivati pomoc od strane Svjetla, tj. andela, arhandela, kao i Boga. To je nesto sto bih ja probao uraditi da se nadem opet u istoj situaciji i da to shvatim. Takoder, svakako zahtijevajte da dodete na svjetlo, svjetlu stranu. Da li ce to djelovati, zapravo ne znam. Dok sam bio tamo, nisam zapravo ni shvacao da sam umro, da vise nisam ziv.
Svakako sam siguran da i postoji jako puno videnja i dozivljavanja smrti, tj. zivota nakon smrti. Ono sto netko dozivi, drugi to ne moraju dozivjeti. Tako da se ne morate brinuti da cete i vi imati ovakvo iskustvo kao sto sam ga ja imao. Isto tako, drugi put kada umrem, nastojati cu to sto prije shvatiti, pa da onda nesto pocnem poduzmati po tom pitanju, ako ce to biti moguce. Takoder se nadam i da se dobija neka pomoc s druge strane, kao sto sam ja dobio pomoc s ove strane, koja me je zapravo vratila u zivot.
Iako sam imao osjecaj da sam bio sam u tami, nisam bio sam.
I smrt zapravo na jedan nacin ne postoji, svijest je i dalje prisutna, iako ce se mozda desiti raspad (smrt) ega, ali to ne znam, nisam iskusio, ali u prvi tren, na jedan nacin je za mene sve bilo isto kao i prije. Ako bih to malo karikirao, umro sam i sve je ostalo kao prije, nista se nije promijenilo.
Osim sto nisam imao tijelo.Probajte i osvjestiti takve stvari, da li ste zivi ili mrtvi, barem preko tijela. Mozda vam pomogne.
Za sada toliko, ako ce biti nekih pitanja, pa pitajte, mozda cu nesto pametnog znati i reci na ovu temu.
Last edited:
