- Pridružio/la se
- 11 Lip 2021
- Poruke
- 1,332
Napomena, ovo je prenesena tema sa sada zatvorenog foruma Slobodni.net - neki linkovi ne rade, pogotovo ako povezuju na slobodni.net, ali i na trgovine. Postavite upit, pa cemo onda to rjesavati, pitanje po pitanje.
____________
Kazu da kada smo spremni, ucitelj dode u nas zivot. Dok nismo spremni, nema ni ucitelja, nema ni lekcije.
No, obicno svi mi zamisljamo nase ucitelje drugacije od onoga kakvi oni zaista jesu. Neki ih zamisljaju u "klasicnom" smislu, vjerojatno zamisljaju da trebaju ici u neke skole (kao recimo osnovna skola, fakultet), ili barem na nekakav tecaj, u kojem ce upoznati tog nekog ucitelja. Neki ih pak zamisljaju kao vrlo mudre ljude, koji jako puno toga znaju, uvijek znaju pravi odgovor na svako pitanje svojeg ucenika (nas samih).
Ali, moje iskustvo u praksi mi je pokazalo, ucitelji su svugdje oko nas, to moze biti bas svatko, a cesto su u pitanju najnevjerojatnije osobe, osobe koje mozda i ne volimo, nekada cak i mrzimo, koje nas izluduju, ili pak osobe koje iz nekog razloga smatramo manje vrijednim od nas, kao da nam nemaju sto dati i pruziti, a ipak, zahvaljujuci njima ucimo najdivnije, najbitnije lekcije o tome sto jeste smisao zivota, zasto smo ovdje i cine nasu dusu boljom, ljepsom i sretnijom.
Bas sada shvacam da za ucitelja imam jednu osobu koju sam smatrao pomalo glupom i nesposobnom, moram priznati da ga nisam volio (makar i sada ne mogu reci da ga volim onoliko koliko zasluzuje), nisam ni mislio da ista zna, da je ista u stanju pruziti bilo kome, a kamoli meni samom (oholost i ego nas cesto uvjeravaju kako smo najpametniji na ovom svijetu, nema nikoga tko bi nam ista mogao reci, pokazati, a kamoli nas nauciti). I jasno, jos pri tome je i osoba koja cesto nije bila u stanju (barem po mojem osobnom misljenju) artikulirati bilo sto ozbiljnije, jasnije, svjesnije.
Ali, kako vrijeme ide, shvacam da je taj moj ucitelj ustvari jako mudar, jako puno toga zna i iako je njegov zivot ostavio traga na njemu, on sada ostavlja traga na mojem zivotu i uci me jako puno toga. I znam da to sto me uci jeste istina upravo zato sto prepoznajem u tim nekim njegovim lekcijama upravo ono sto mi treba, ono sto osjecam da mi treba.
Ovim putem zelim izraziti svoju zahvalnost mojem ucitelju, tome sto me uci, tome sto je dosao u moj zivot na tako cudan nacin, koji nikada sam ne bih odabrao, ali jeste tu i uci me. Znanje koje mi daje i lekcije koje prolazim, nadam se da cu ih napokon svladati za sve ostale zivote, da ih vise nikada necu morati prolaziti (kazu da kada se lekcija zaista nauci, da se vise ne mora svladavati), ali u to nisam siguran. Samo sam siguran da je moj ucitelj tu i da sam mu neizmjerno zahvalan. Hvala ti.
Za kraj, htio bih skrenuti paznju i na to da nase ucitelje ne moramo nuzno voljeti, ali bi ipak trebali cijeniti lekcije kojima nas uce.
Inspiraciju za ovu temu, pored mojeg ucitelja, dala je [MENTION=488]Iskra[/MENTION] ovom svojom temom: Slobodni.net I ona je naletjela na svojeg ucitelja u obliku kojeg vjerojatno sama ne bi nikada izabrala (kao ni ja svojeg), ali svejedno, ucitelj je tu, lekcija je tu. Nase je da ucimo.
____________
Kazu da kada smo spremni, ucitelj dode u nas zivot. Dok nismo spremni, nema ni ucitelja, nema ni lekcije.
No, obicno svi mi zamisljamo nase ucitelje drugacije od onoga kakvi oni zaista jesu. Neki ih zamisljaju u "klasicnom" smislu, vjerojatno zamisljaju da trebaju ici u neke skole (kao recimo osnovna skola, fakultet), ili barem na nekakav tecaj, u kojem ce upoznati tog nekog ucitelja. Neki ih pak zamisljaju kao vrlo mudre ljude, koji jako puno toga znaju, uvijek znaju pravi odgovor na svako pitanje svojeg ucenika (nas samih).
Ali, moje iskustvo u praksi mi je pokazalo, ucitelji su svugdje oko nas, to moze biti bas svatko, a cesto su u pitanju najnevjerojatnije osobe, osobe koje mozda i ne volimo, nekada cak i mrzimo, koje nas izluduju, ili pak osobe koje iz nekog razloga smatramo manje vrijednim od nas, kao da nam nemaju sto dati i pruziti, a ipak, zahvaljujuci njima ucimo najdivnije, najbitnije lekcije o tome sto jeste smisao zivota, zasto smo ovdje i cine nasu dusu boljom, ljepsom i sretnijom.
Bas sada shvacam da za ucitelja imam jednu osobu koju sam smatrao pomalo glupom i nesposobnom, moram priznati da ga nisam volio (makar i sada ne mogu reci da ga volim onoliko koliko zasluzuje), nisam ni mislio da ista zna, da je ista u stanju pruziti bilo kome, a kamoli meni samom (oholost i ego nas cesto uvjeravaju kako smo najpametniji na ovom svijetu, nema nikoga tko bi nam ista mogao reci, pokazati, a kamoli nas nauciti). I jasno, jos pri tome je i osoba koja cesto nije bila u stanju (barem po mojem osobnom misljenju) artikulirati bilo sto ozbiljnije, jasnije, svjesnije.
Ali, kako vrijeme ide, shvacam da je taj moj ucitelj ustvari jako mudar, jako puno toga zna i iako je njegov zivot ostavio traga na njemu, on sada ostavlja traga na mojem zivotu i uci me jako puno toga. I znam da to sto me uci jeste istina upravo zato sto prepoznajem u tim nekim njegovim lekcijama upravo ono sto mi treba, ono sto osjecam da mi treba.
Ovim putem zelim izraziti svoju zahvalnost mojem ucitelju, tome sto me uci, tome sto je dosao u moj zivot na tako cudan nacin, koji nikada sam ne bih odabrao, ali jeste tu i uci me. Znanje koje mi daje i lekcije koje prolazim, nadam se da cu ih napokon svladati za sve ostale zivote, da ih vise nikada necu morati prolaziti (kazu da kada se lekcija zaista nauci, da se vise ne mora svladavati), ali u to nisam siguran. Samo sam siguran da je moj ucitelj tu i da sam mu neizmjerno zahvalan. Hvala ti.
Za kraj, htio bih skrenuti paznju i na to da nase ucitelje ne moramo nuzno voljeti, ali bi ipak trebali cijeniti lekcije kojima nas uce.
Inspiraciju za ovu temu, pored mojeg ucitelja, dala je [MENTION=488]Iskra[/MENTION] ovom svojom temom: Slobodni.net I ona je naletjela na svojeg ucitelja u obliku kojeg vjerojatno sama ne bi nikada izabrala (kao ni ja svojeg), ali svejedno, ucitelj je tu, lekcija je tu. Nase je da ucimo.