- Joined
- Friday 11.06.2021
- Messages
- 266
Iako sam vec na temi o VSu pisao o tome sto je najvazniji zadatak koji mi je on zadao, imam dojam da bi ova tema mogla biti korisna. Bas sam jucer dobio poriv da o tome napisem nesto vise. Mozda se varam, ali mislim da je to zaista najvazniji zadatak na kojemu trebamo raditi, a pogotovo ovih danasnjih dana, jer uspjesni rad na tom zadatku rjesava jako puno nasih jako velikih problema.
Iz tih razloga, vracam se svojem VS i zadatku koji mi je zadao. I kako cete nadam se i vi vidjeti, mislim da bi svi, ili barem jako veliki dio ljudi imao jako puno koristi ako bi vise radili na tome. Tada sam napisao ovo:
Ovako napisano, to jeste to, ali bih probao to malo vise objasniti i pribliziti o cemu se tu radi, a i mislim da ovo zaista zasluzuje vlastitu temu.
Mi funkcioniramo tako da imamo tkz. unutrasnji monolog u kojemu se vecinu vremena svadamo sami sa sobom i s drugima (ali sve u nasoj glavi). Izmisljamo sto ce nam losega reci ili uraditi drugi ljudi, koje ce se to lose stvari desiti, iako se nista od toga zapravo ne desava. Tako funkcionira jako puno ljudi, a ja sam svakako.
I tu je izvor nase patnje u tako jako mnogo situacija kada nam mozda i nije zapravo lose.
Cak i ako nam je dobro, ako smo na sigurnome, siti, napiti, mi "vrtimo film u glavi" u kojem se svadamo s nekime, ocekujemo nesto lose, razradujemo brojne scenarije sve jedan gori od drugoga i zbog toga sve to prozivljavamo u sebi, iako se nista od toga najvjerojatnije nece desiti.
A stvarnost koja se nalazi oko nas je nesto drugo. No mi to ne vidimo, jer smo odvise uneseni u nas unutrasnji monolog.
To je problem. A rjesenje je zapravo uspjesno prakticiranje obracanja paznje na stvarnost, ono sto se sada desava oko nas (ili u nama). Bilo sto sto nas usrecuje, trebamo samo poceti to opazati, biti sada i ovdje i uzivati u tome sto se desava, te ne razmisljati o nekoj mozda i mogucoj buducnosti, ali svakako ne sigurnoj buducnosti.
Sto to tocno trebamo uraditi da blokiramo taj nas unutrasnji monolog, tesko je reci jer je svatko od nas individualan. Pa cu ja probati samo pribliziti sto bi mogli raditi.
Mozete pogledati nebo, vidjeti kako na njemu plove oblaci. Ili su mozda zvijezde na nocnom nebu? Ili, vidite mozda neki cvijet? Ili je neka osoba blizu vas, a koja vas iz nekog razloga usrecuje? Ili bilo sto drugo, sto vas usrecuje, sto vas zanima, u cemu nalazite ljepotu ili smisao, radost, ushicenje. I samo obracajte paznju na to, budite sretni i zahvalni sto to mozete vidjeti, osjetiti, iskusiti, na bilo koji nacin dozivjeti i biti svjesni sto je to tu, sada i ovdje, kraj vas. Ukratko, budite sada i ovdje sto vise mozete.
No, nije to samo zaustavljanje naseg unutrasnjeg monologa, koji je samo jedan aspekt. Stvari mogu biti i objektivno lose, cak i vrlo lose, pa cak i katastrofalne. A nas pravi, jos tezi zadatak je bas nosenje i s tim, objektivno losim situacijama.
Posto je to zaista jako slozeno, probati cu vam samo pribliziti neke od tih situacija i kako biste ih mogli/trebali dozivljavati, a da uspjesno svladavate taj najvazniji zadatak koji mi je zadao moj VS.
Recimo da hodate negdje i da vas je uhvatila kisa. Nitko ne zeli pokisnuti, ne samo da se mozemo prehladiti, razboljeti, pa cak i ozbiljno razboljeti, vec smo poslije mokri, to je objektivno nesto lose. Ipak, cak i u tim objektivno losim situacijama mi trebamo nalaziti nesto sto je dobro, nesto u cemu mozemo uzivati, ma sto god to bilo.
Da ostanem na primjeru kise, probati cu vam pribliziti ono sto bi meni osobno moglo pomoci u takvim situacijama i sto sam zaista i primjenjivao kada me je kisa uhvatila, a ja sam bio daleko do doma i sigurnosti od kise.
Dok sam kisnuo, samom sebi sam rekao da je to predivno. Svjesno sam pokusavao to lose iskustvo pretvoriti u dobro. I poceo sam osjecati miris zemlje, te to ima cak i svoju rijec (Petrichor - Wikipedia). Poceo sam gledati nebo, iz kojeg pada kisa i to sam dozivljavao kao milovanje, a ne kao napad na sebe. Kao izraz ljubavi, a ne agresije. I gledao sam ljude oko sebe, kako se oni nose s kisom i pri tome sam primjecivao da su se razni ljudi nosili s kisom na razne nacine. Neki su trcali, a neki, kao i ja, hodali mirno, znali su da ne mogu doci dovoljno brzo gdje idu, pa su hodali pomireni s kisom.
Kao sto vidite, cinjenjem svjesnog napora da ono sto je inace lose napravite necim dobrim nije sve odjednom postalo super i odlicno, ali je barem moj subjektivni dojam bio puno drugaciji i ja sam se osjecao puno bolje, sretnije i zadovoljnije. I ne, kada sam napokon dosao doma, nisam bio suh.
Ali mi je to ostalo u sjecanju kao jedno interesantno ISKUSTVO koje sam dozivio i zapamtio i sada ga pokusao vama ovdje prepricati kao prakticni primjer pretvaranja objektivno loseg iskustva u dobro.
Mogu to biti i neke druge situacije. Mozda kasnite na posao, a bas vam je pobjegao autobus. Isto bi trebali probati uociti nesto dobro u tome. Mozda u toj svojoj zurbi i kasnjenju, sada kada vec kasnite, shvatite da imate vremena za pogledati oko sebe. Pa vec kasnije, zar ne? Mozete vidjeti ljude oko vas koji su oko vas, zaista vidjeti kao ljude, a ne samo "kulise" koje treba izbjeci da se ne sudarite s njima. Ili mozda ptice pjevaju? Ili cujete neku pjesmu negdje? I tako morate cekati drugi autobus, zasto dok ga cekate morate patiti jer kasnite? Kasnjenje je "gotova stvar". Sada imate vremena za bilo sto, za sve oko vas, barem dok ne dode drugi autobus. A i kada dode autobus, dok se vozite u njemu, imate vremena za uzivanje u zivotu, jer voznja na posao ne mora biti lose iskustvo, samo ga mi obicno takvim dozivljavamo.
Ili, cekate u redu u trgovini, a kao po pravilu, onaj drugi red ide brze. I jasno, to nas sve tako nervira. Pa sto? Mozda pogledajte police prepune svega i svacega, gledajte ljude oko sebe. Ili razmisljajte kako je super sto se nalazite na mjestu u kojem je toliko toga oko vas. Ili radite nesto drugo, slusajte omiljenu pjesmu na mobitelu. Sto god bilo sto moze biti za vas osobno ugodno iskustvo.
Svaki dozivljaj, sve to sto ce nam se desavati (a svima nama ce se desavati puno toga losega) trebamo pokusati prikazati samima sebi kao neko ugodno (ili barem sto je moguce manje neugodno) iskustvo, svjesnim naporom uciniti to od losega u nesto dobro. Sto tocno radi za vas, ne mogu znati i ne mogu reci, ali znam da ako ulozite napor, barem cete si malo olaksati tesku situaciju. Tko zna, s vremenom ce to sve biti puno bolje, ili cemo mi barem na to gledati kao na nesto puno bolje.
To me podsjetilo na to kada sam pitao mog VSa da li bih mogao imati bolja, ugodnija iskustva, da mi je dosta muke, patnje i bolova. A VS je rekao da su sve to iskustva, te da oni koji upravljaju sa svime ne vide razliku izmedu "dobrog" i "loseg" iskustva. Za njih je iskustvo iskustvo. Svako je jednako vazno, bitno, korisno i samim time, dobijemo to sto dobijemo.
I jos mi je rekao da kada i ja budem vidio sva iskustva samo kao iskustva, da ce mi tada svako iskustvo biti dobro iskustvo.
Shvacate vic, nadam se? Ali, pored sto je to vic, to je izgleda i neka vrsta univerzalne istine. Kada mozete prihvatiti i lose stvari kao dobre (da sada ne stavljam navodnike na dobro i lose neprestano, vi samo zamislite da sam ih stavio), sve odjednom postaje dobro. I ne samo u smislu vica, vec i zaista.
Na taj nacin, da budete vise sada i ovdje, te zaustavljate svoj unutrasnji monolog koji je uglavnom, vecinu vremena, negativan i iscrpljuje nas i cini nesretnim, te cinite svjesni napor da i objektivno lose situacije nastojite vidjeti u pozitivnom svjetlu koliko god to mozete, vas zivot ce, barem iz vase osobne perspektive postajati sve bolji i ugodniji za zivjeti. A s tom promjenom vase percepcije ce sve, barem za vas, postati barem malo bolje.
Tko zna, mozda s dosta vremena postanu stvari i puno bolje? Mozda vam se prestanu desavati objektivno lose stvari, a promjena vase percepcije pocne utjecati i na objektivnu stvarnost? Pokusajte, mozda je objektivna stvarnost zaista u direktnoj korelaciji s percepcijom iste?
Iz tih razloga, vracam se svojem VS i zadatku koji mi je zadao. I kako cete nadam se i vi vidjeti, mislim da bi svi, ili barem jako veliki dio ljudi imao jako puno koristi ako bi vise radili na tome. Tada sam napisao ovo:
Ovako napisano, to jeste to, ali bih probao to malo vise objasniti i pribliziti o cemu se tu radi, a i mislim da ovo zaista zasluzuje vlastitu temu.
Mi funkcioniramo tako da imamo tkz. unutrasnji monolog u kojemu se vecinu vremena svadamo sami sa sobom i s drugima (ali sve u nasoj glavi). Izmisljamo sto ce nam losega reci ili uraditi drugi ljudi, koje ce se to lose stvari desiti, iako se nista od toga zapravo ne desava. Tako funkcionira jako puno ljudi, a ja sam svakako.
I tu je izvor nase patnje u tako jako mnogo situacija kada nam mozda i nije zapravo lose.
Cak i ako nam je dobro, ako smo na sigurnome, siti, napiti, mi "vrtimo film u glavi" u kojem se svadamo s nekime, ocekujemo nesto lose, razradujemo brojne scenarije sve jedan gori od drugoga i zbog toga sve to prozivljavamo u sebi, iako se nista od toga najvjerojatnije nece desiti.
A stvarnost koja se nalazi oko nas je nesto drugo. No mi to ne vidimo, jer smo odvise uneseni u nas unutrasnji monolog.
To je problem. A rjesenje je zapravo uspjesno prakticiranje obracanja paznje na stvarnost, ono sto se sada desava oko nas (ili u nama). Bilo sto sto nas usrecuje, trebamo samo poceti to opazati, biti sada i ovdje i uzivati u tome sto se desava, te ne razmisljati o nekoj mozda i mogucoj buducnosti, ali svakako ne sigurnoj buducnosti.
Sto to tocno trebamo uraditi da blokiramo taj nas unutrasnji monolog, tesko je reci jer je svatko od nas individualan. Pa cu ja probati samo pribliziti sto bi mogli raditi.
Mozete pogledati nebo, vidjeti kako na njemu plove oblaci. Ili su mozda zvijezde na nocnom nebu? Ili, vidite mozda neki cvijet? Ili je neka osoba blizu vas, a koja vas iz nekog razloga usrecuje? Ili bilo sto drugo, sto vas usrecuje, sto vas zanima, u cemu nalazite ljepotu ili smisao, radost, ushicenje. I samo obracajte paznju na to, budite sretni i zahvalni sto to mozete vidjeti, osjetiti, iskusiti, na bilo koji nacin dozivjeti i biti svjesni sto je to tu, sada i ovdje, kraj vas. Ukratko, budite sada i ovdje sto vise mozete.
No, nije to samo zaustavljanje naseg unutrasnjeg monologa, koji je samo jedan aspekt. Stvari mogu biti i objektivno lose, cak i vrlo lose, pa cak i katastrofalne. A nas pravi, jos tezi zadatak je bas nosenje i s tim, objektivno losim situacijama.
Posto je to zaista jako slozeno, probati cu vam samo pribliziti neke od tih situacija i kako biste ih mogli/trebali dozivljavati, a da uspjesno svladavate taj najvazniji zadatak koji mi je zadao moj VS.
Recimo da hodate negdje i da vas je uhvatila kisa. Nitko ne zeli pokisnuti, ne samo da se mozemo prehladiti, razboljeti, pa cak i ozbiljno razboljeti, vec smo poslije mokri, to je objektivno nesto lose. Ipak, cak i u tim objektivno losim situacijama mi trebamo nalaziti nesto sto je dobro, nesto u cemu mozemo uzivati, ma sto god to bilo.
Da ostanem na primjeru kise, probati cu vam pribliziti ono sto bi meni osobno moglo pomoci u takvim situacijama i sto sam zaista i primjenjivao kada me je kisa uhvatila, a ja sam bio daleko do doma i sigurnosti od kise.
Dok sam kisnuo, samom sebi sam rekao da je to predivno. Svjesno sam pokusavao to lose iskustvo pretvoriti u dobro. I poceo sam osjecati miris zemlje, te to ima cak i svoju rijec (Petrichor - Wikipedia). Poceo sam gledati nebo, iz kojeg pada kisa i to sam dozivljavao kao milovanje, a ne kao napad na sebe. Kao izraz ljubavi, a ne agresije. I gledao sam ljude oko sebe, kako se oni nose s kisom i pri tome sam primjecivao da su se razni ljudi nosili s kisom na razne nacine. Neki su trcali, a neki, kao i ja, hodali mirno, znali su da ne mogu doci dovoljno brzo gdje idu, pa su hodali pomireni s kisom.
Kao sto vidite, cinjenjem svjesnog napora da ono sto je inace lose napravite necim dobrim nije sve odjednom postalo super i odlicno, ali je barem moj subjektivni dojam bio puno drugaciji i ja sam se osjecao puno bolje, sretnije i zadovoljnije. I ne, kada sam napokon dosao doma, nisam bio suh.
Ali mi je to ostalo u sjecanju kao jedno interesantno ISKUSTVO koje sam dozivio i zapamtio i sada ga pokusao vama ovdje prepricati kao prakticni primjer pretvaranja objektivno loseg iskustva u dobro.Mogu to biti i neke druge situacije. Mozda kasnite na posao, a bas vam je pobjegao autobus. Isto bi trebali probati uociti nesto dobro u tome. Mozda u toj svojoj zurbi i kasnjenju, sada kada vec kasnite, shvatite da imate vremena za pogledati oko sebe. Pa vec kasnije, zar ne? Mozete vidjeti ljude oko vas koji su oko vas, zaista vidjeti kao ljude, a ne samo "kulise" koje treba izbjeci da se ne sudarite s njima. Ili mozda ptice pjevaju? Ili cujete neku pjesmu negdje? I tako morate cekati drugi autobus, zasto dok ga cekate morate patiti jer kasnite? Kasnjenje je "gotova stvar". Sada imate vremena za bilo sto, za sve oko vas, barem dok ne dode drugi autobus. A i kada dode autobus, dok se vozite u njemu, imate vremena za uzivanje u zivotu, jer voznja na posao ne mora biti lose iskustvo, samo ga mi obicno takvim dozivljavamo.
Ili, cekate u redu u trgovini, a kao po pravilu, onaj drugi red ide brze. I jasno, to nas sve tako nervira. Pa sto? Mozda pogledajte police prepune svega i svacega, gledajte ljude oko sebe. Ili razmisljajte kako je super sto se nalazite na mjestu u kojem je toliko toga oko vas. Ili radite nesto drugo, slusajte omiljenu pjesmu na mobitelu. Sto god bilo sto moze biti za vas osobno ugodno iskustvo.
Svaki dozivljaj, sve to sto ce nam se desavati (a svima nama ce se desavati puno toga losega) trebamo pokusati prikazati samima sebi kao neko ugodno (ili barem sto je moguce manje neugodno) iskustvo, svjesnim naporom uciniti to od losega u nesto dobro. Sto tocno radi za vas, ne mogu znati i ne mogu reci, ali znam da ako ulozite napor, barem cete si malo olaksati tesku situaciju. Tko zna, s vremenom ce to sve biti puno bolje, ili cemo mi barem na to gledati kao na nesto puno bolje.
To me podsjetilo na to kada sam pitao mog VSa da li bih mogao imati bolja, ugodnija iskustva, da mi je dosta muke, patnje i bolova. A VS je rekao da su sve to iskustva, te da oni koji upravljaju sa svime ne vide razliku izmedu "dobrog" i "loseg" iskustva. Za njih je iskustvo iskustvo. Svako je jednako vazno, bitno, korisno i samim time, dobijemo to sto dobijemo.
I jos mi je rekao da kada i ja budem vidio sva iskustva samo kao iskustva, da ce mi tada svako iskustvo biti dobro iskustvo.
Shvacate vic, nadam se? Ali, pored sto je to vic, to je izgleda i neka vrsta univerzalne istine. Kada mozete prihvatiti i lose stvari kao dobre (da sada ne stavljam navodnike na dobro i lose neprestano, vi samo zamislite da sam ih stavio), sve odjednom postaje dobro. I ne samo u smislu vica, vec i zaista.
Na taj nacin, da budete vise sada i ovdje, te zaustavljate svoj unutrasnji monolog koji je uglavnom, vecinu vremena, negativan i iscrpljuje nas i cini nesretnim, te cinite svjesni napor da i objektivno lose situacije nastojite vidjeti u pozitivnom svjetlu koliko god to mozete, vas zivot ce, barem iz vase osobne perspektive postajati sve bolji i ugodniji za zivjeti. A s tom promjenom vase percepcije ce sve, barem za vas, postati barem malo bolje.
Tko zna, mozda s dosta vremena postanu stvari i puno bolje? Mozda vam se prestanu desavati objektivno lose stvari, a promjena vase percepcije pocne utjecati i na objektivnu stvarnost? Pokusajte, mozda je objektivna stvarnost zaista u direktnoj korelaciji s percepcijom iste?