- Pridružio/la se
- 11 Lip 2021
- Poruke
- 1,332
Napomena, ovo je prenesena tema sa sada zatvorenog foruma Slobodni.net - neki linkovi ne rade, pogotovo ako povezuju na slobodni.net, ali i na trgovine. Postavite upit, pa cemo onda to rjesavati, pitanje po pitanje.
____________
Svi mi zivimo svoje zivote postujuci neka pravila. Znate onu: Ne pricaj sa strancima. Pojedi sve s tanjura. Slusaj mamu i tatu. Redovito pisi na Slobodnom.
Nekih od tih pravila nismo niti svjesni, ali mnogih jesmo. Ta pravila i njihovo postivanje nam zapravo olaksavaju zivot, pomazu nam donositi dugorocne i vazne odluke, znamo da dok imamo pravila i dok ih postujemo, sve ce biti u redu. Osim, u onim rijetkim situacijama kada nam ta pravila zapravo dolaze glave. Onemogucavaju nam da dobijemo ono sto zelimo, ali bas jako zelimo. Recimo, bas bi tako rado popricali s tim zgodnim i zagonetnim strancem. Ali nam pravilo to brani. A pravila trebamo slusati.
U zadnje vrijeme razmisljam o slobodi, kako biti zaista slobodan. Biti zaista slobodan nije lako, zaista nije. Puno je lakse biti neslobodan i kukati kako bi zeljeli biti slobodni. Strasno je biti potpuno slobodan. To moze shvatiti i razumjeti samo netko tko je pozelio postati potpuno slobodan. Strahovi iskacu iz svakog grma, sreca da ne jedem pastetu, jer bi iskocili i iz pastete kao clan HDZa na lokalnim izborima. A ti strahovi su strasni, zaista jesu. I ogromni. I nasa odlucnost da budemo slobodni polako kopni u susretu s njima.
I tada, kada se susretnemo sa strahovima, kada shvatimo da biti slobodan ima svoju cijenu, borbu sa strahovima, obicno se vracamo pravilima. Pravila nam daju sigurnost. Pravila znamo, sluzila su nas do sada. Ali pravila, nazalost, ne daju slobodu, pravila zapravo uzimaju slobodu, jer kada slusate pravila, nemate slobodan izbor. Mozete izabrati samo ono sto je dopusteno u pravilima. A to je rijetko kada: Uradi sto zelis.
Mala digresija, tu se zapravo radi o onoj vaznoj razlici izmedu: Neka bude volja tvoja (Thy Will be done) i Uradi sto zelis (Do what thou will) o cemu je pricao Crowley. Prava sloboda se bavi onime sto mi zelimo. Ako zelimo uraditi ono sto netko drugi zeli da uradimo, to svejedno moze biti nasa volja, ako postoji to nase zeljenje slusanja drugog. Sve dok mi ne moramo slusati nekog drugog, vec to zelimo, mozemo raditi sto drugi zele da radimo i biti istinski slobodni.
Zbog toga sam shvatio da se moze napraviti drugo pravilo, koje je izuzetak, a striktno je vezano uz ono prvo, a koje dopusta da uradimo ono sto mi zelimo uraditi, ako to zelimo uraditi.
Recimo primjer: Ne govori sa strancima. Drugo pravila vezano uz to bi bilo: Osim ako to ne zelis iz bilo kojeg razloga.
Ili primjer: Pojedi sve na tanjuru. Drugo pravilo bi moglo biti: Osim ako nisi sit.
Na putu do istinske slobode nam treba svaka pomoc. Pa, jedna od tih stvari je i ovo pravilo o dva pravila, dopustiti si u svojim pravilima da budete zaista slobodni, kada si odredujete pravila koja cete slusati, odredite ona koja vam dopustaju iznimke, koja vam dopustaju da uradite ono sto zelite.
Nije lako biti potpuno slobodan, ali biti potpuno slobodan jeste vrijedno muke, truda i borbe sa samim sobom koju ulazemo da bi to ostvarili.
____________
Svi mi zivimo svoje zivote postujuci neka pravila. Znate onu: Ne pricaj sa strancima. Pojedi sve s tanjura. Slusaj mamu i tatu. Redovito pisi na Slobodnom.
Nekih od tih pravila nismo niti svjesni, ali mnogih jesmo. Ta pravila i njihovo postivanje nam zapravo olaksavaju zivot, pomazu nam donositi dugorocne i vazne odluke, znamo da dok imamo pravila i dok ih postujemo, sve ce biti u redu. Osim, u onim rijetkim situacijama kada nam ta pravila zapravo dolaze glave. Onemogucavaju nam da dobijemo ono sto zelimo, ali bas jako zelimo. Recimo, bas bi tako rado popricali s tim zgodnim i zagonetnim strancem. Ali nam pravilo to brani. A pravila trebamo slusati.
U zadnje vrijeme razmisljam o slobodi, kako biti zaista slobodan. Biti zaista slobodan nije lako, zaista nije. Puno je lakse biti neslobodan i kukati kako bi zeljeli biti slobodni. Strasno je biti potpuno slobodan. To moze shvatiti i razumjeti samo netko tko je pozelio postati potpuno slobodan. Strahovi iskacu iz svakog grma, sreca da ne jedem pastetu, jer bi iskocili i iz pastete kao clan HDZa na lokalnim izborima. A ti strahovi su strasni, zaista jesu. I ogromni. I nasa odlucnost da budemo slobodni polako kopni u susretu s njima.
I tada, kada se susretnemo sa strahovima, kada shvatimo da biti slobodan ima svoju cijenu, borbu sa strahovima, obicno se vracamo pravilima. Pravila nam daju sigurnost. Pravila znamo, sluzila su nas do sada. Ali pravila, nazalost, ne daju slobodu, pravila zapravo uzimaju slobodu, jer kada slusate pravila, nemate slobodan izbor. Mozete izabrati samo ono sto je dopusteno u pravilima. A to je rijetko kada: Uradi sto zelis.
Mala digresija, tu se zapravo radi o onoj vaznoj razlici izmedu: Neka bude volja tvoja (Thy Will be done) i Uradi sto zelis (Do what thou will) o cemu je pricao Crowley. Prava sloboda se bavi onime sto mi zelimo. Ako zelimo uraditi ono sto netko drugi zeli da uradimo, to svejedno moze biti nasa volja, ako postoji to nase zeljenje slusanja drugog. Sve dok mi ne moramo slusati nekog drugog, vec to zelimo, mozemo raditi sto drugi zele da radimo i biti istinski slobodni.
Zbog toga sam shvatio da se moze napraviti drugo pravilo, koje je izuzetak, a striktno je vezano uz ono prvo, a koje dopusta da uradimo ono sto mi zelimo uraditi, ako to zelimo uraditi.
Recimo primjer: Ne govori sa strancima. Drugo pravila vezano uz to bi bilo: Osim ako to ne zelis iz bilo kojeg razloga.
Ili primjer: Pojedi sve na tanjuru. Drugo pravilo bi moglo biti: Osim ako nisi sit.
Na putu do istinske slobode nam treba svaka pomoc. Pa, jedna od tih stvari je i ovo pravilo o dva pravila, dopustiti si u svojim pravilima da budete zaista slobodni, kada si odredujete pravila koja cete slusati, odredite ona koja vam dopustaju iznimke, koja vam dopustaju da uradite ono sto zelite.
Nije lako biti potpuno slobodan, ali biti potpuno slobodan jeste vrijedno muke, truda i borbe sa samim sobom koju ulazemo da bi to ostvarili.