Strah i kako se nositi s njime (1 Viewer)

Alan_SP

Administrator
Staff member
Joined
Friday 11.06.2021
Messages
264
Ovih dana je sve prepuno straha, svuda oko nas, pa i u nama.

A mozda i nije u nekim pojedincima? Ovo pisem, cisto zato sto je moj nivo straha zapravo normalan (ovime zelim reci, nisam ni ja potpuno lisen straha od bilo cega). I na jedan nacin ne sudjelujem toliko u strahu u kojem se nalazi jako veliki dio populacije u zadnje vrijeme. I ne, ne zelim ovdje eksplicitno sada pricati u vezi cega je taj strah, jer to u vezi cega je strah zapravo nije ni bitno.

Zato i pisem temu, da vam pokusam prikazati da nije bitno u vezi cega je strah i da vam pokusam pribliziti sto strah zapravo jeste.

Strah je emocija. A mi smo jako podlozni emocijama. Emocije su nasi pravi gospodari. Sve nase odluke, pogotovo one za koje mislimo da ih donosimo razumom, su zapravo odluke bazirane i utemeljene na emocijama. Onaj tko kontrolira emocije, taj kontrolira i sebe, ali i druge.

Iako mozda ovoga niste svjesni, stvari su zaista bas takve. Strah je jedna od najjacih emocija, te samim time ima i najvecu moc nad nama.

No, istovremeno, ako uspijete sagledavati strah razumom, probiti se kroz emotivnu komponentu i razluciti sto se to desava u nama, vidjeti cete da je kod straha skoro uvijek u pitanju nesto sto se nece dogoditi nikada.

Zaista, cega se god bojali, sto god bio scenarij koji zamisljamo u svojem strahu, to se skoro nikada nece dogoditi, barem ne onako kako mi to zamisljamo.

Jos je interesantnije nesto drugo, a to je da ono cega smo se bojali, kada se to pocne desavati, mi se prestajemo bojati i uglavnom pocinjemo djelovati. Ne, ne znaci to da ce sve uvijek biti dobro. Desavaju se i gadne, zaista gadne stvari svima nama. Ali, ono cega smo se bojali, bas onako kako smo to vidjeli, zamisljali, to se uglavnom ne desava. I kada se pocne to nesto lose desavati, mi se uglavnom prestajemo bojati i nastojimo se nositi s time.

Poznati je primjer vojnika u prvom svjetkom ratu, koji su osjecali umor, pospanost neposredno prije nego sto su trebali jurisati u (skoro sigurnu) smrt. Sve je to bila njihova reakcija na strah, jer, valjda znate da je taj rovovski rat u prvom svjetskom ratu bio nesto zaista tesko, s izuzetno velikom vjerojatnoscu smrti, ranjavanja, osakacivanja. No, isto tako, kada su ti isti vojnici krenuli u juris, umor i pospanost bi prestali i oni su jurisali.

Time sam zelio reci, taj strah koji nas tako jako kontrolira, to je samo jedna iluzija naseg uma, koja nam se uglavnom namece negdje izvana, ili pak iz naseg unutrasnjeg monologa. Mi mozemo, pa i trebamo se boriti protiv straha. I za to postoje nacini koji nam mogu pomoci.

Trebamo zaustavljati unutrasnji monolog koji nam izaziva strah, te obracati paznju na stvari koje nam se zaista desavaju sada i ovdje, te biti zahvalni na svemu sto je dobro i ugodno. Lose stvari ce nam se desavati, to je sigurno, ali strah koji cini pakao od nasih zivota nije ono sto nas smije, a niti treba kontrolirati.

Vise o tome kako bi se mogli nositi sa strahom, a i opcenito losim siutacijama mozete pogledati ovdje:


Ima i drugih nacina, a najvazniji nacin za bilo koju emociju je osvjestavanje da je to emocija, da vi to sada osjecate i da ulozite svjesni napor u borbi s tom emocijom. Vecina takvih negativnih emocija jeste vid napada na nas izvana od strane tamnih energija i entiteta, a prvi korak u borbi s njima je osvjestavanje bas te cinjenice.

Samo hrabro, strah je jak, ali mi smo jos jaci. Ne bojimo se, koliko god mozemo budimo svoji, a ne zrtve njihovih (a i nasih) emotivnih manipulacija.
 

Users who are viewing this thread

Top