mia
Active member
- Joined
- Sunday 05.09.2021
- Messages
- 62
Tjelesna je mudrost dobro polazište u skrivene dimenzije života jer je, iako nevidljiva, neporecivo stvarna.
Sredinom osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća medicinski su istraživači počeli prihvaćati tu činjenicu. Prije se smatralo da je mozak jedinstven po svojoj sposobnosti inteligencije. No, tada smo znakove inteligencije počeli otkrivati u imunološkom sustavu, a zatim i u probavnom sustav.
U oba navedena sustava moguće je opaziti osobite glasničke molekule koje obilaze sve organe, prenose poruke mozgu i od mozga, ali djeluju i samostalno. Leukocit, sposoban razlikovati uljeze odnosno neprijateljske bakterije od peludi, zapravo donosi inteligentnu odluku iako plovi optokom krvi neovisno o mozgu.
Prije deset godina bilo bi besmisleno govoriti o inteligenciji crijeva. Bilo je poznato da se u sluznici crijeva nalaze tisuće živčanih završetaka, no to su bile tek udaljene, rubne postaje živčanog sustava koji je pomoću njih održavao vezu s priprostim poslom izvlačenja hranjivih tvari iz hrane. Danas se zna da crijeva i nisu tako jednostavna. Njihove rasprostranjene živčane stanice čine fino usklađen sustav reagiranja na vanjske događaje: neugodnu primjedbu na poslu, prijetnju opasnosti ili smrt u obitelji. Reakcije želuca pouzdane su kao i misli mozga te jednako složene. Vaše debelo crijevo, jetra i želudac također razmišljaju iako ne verbalnim jezikom mozga. Uviđa se da je ono što su ljudi nazivali “reakcijom utrobe” zapravo tek nagovještaj složene inteligencije u stotinama tisuća milijardi stanica.
Zbog sveobuhvatne medicinske revolucije znanstvenici su zakoračili u skrivenu dimenziju koju nitko nije ni naslutio.
Stanice nas misaono nadmašuju već milijunima godina. Štoviše, njihova bi mudrost, starija od mudrosti moždane kore, mogla biti najbolji model onoga što je jedino starije od njih – svemira.
Možda nas i svemir misaono nadmašuje. Kamo god pogledam, opažam što kozmička mudrost nastoji postići. A to je gotovo isto onome što i sam nastojim postići – rasti, razvijati se i stvarati – a najveća je razlika u tome što moje tijelo s univerzumom surađuje mnogo bolje no što meni polazi za rukom.
Izvor: Deepak Chopra, Knjiga tajni
Sredinom osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća medicinski su istraživači počeli prihvaćati tu činjenicu. Prije se smatralo da je mozak jedinstven po svojoj sposobnosti inteligencije. No, tada smo znakove inteligencije počeli otkrivati u imunološkom sustavu, a zatim i u probavnom sustav.
U oba navedena sustava moguće je opaziti osobite glasničke molekule koje obilaze sve organe, prenose poruke mozgu i od mozga, ali djeluju i samostalno. Leukocit, sposoban razlikovati uljeze odnosno neprijateljske bakterije od peludi, zapravo donosi inteligentnu odluku iako plovi optokom krvi neovisno o mozgu.
Prije deset godina bilo bi besmisleno govoriti o inteligenciji crijeva. Bilo je poznato da se u sluznici crijeva nalaze tisuće živčanih završetaka, no to su bile tek udaljene, rubne postaje živčanog sustava koji je pomoću njih održavao vezu s priprostim poslom izvlačenja hranjivih tvari iz hrane. Danas se zna da crijeva i nisu tako jednostavna. Njihove rasprostranjene živčane stanice čine fino usklađen sustav reagiranja na vanjske događaje: neugodnu primjedbu na poslu, prijetnju opasnosti ili smrt u obitelji. Reakcije želuca pouzdane su kao i misli mozga te jednako složene. Vaše debelo crijevo, jetra i želudac također razmišljaju iako ne verbalnim jezikom mozga. Uviđa se da je ono što su ljudi nazivali “reakcijom utrobe” zapravo tek nagovještaj složene inteligencije u stotinama tisuća milijardi stanica.
Zbog sveobuhvatne medicinske revolucije znanstvenici su zakoračili u skrivenu dimenziju koju nitko nije ni naslutio.
Stanice nas misaono nadmašuju već milijunima godina. Štoviše, njihova bi mudrost, starija od mudrosti moždane kore, mogla biti najbolji model onoga što je jedino starije od njih – svemira.
Možda nas i svemir misaono nadmašuje. Kamo god pogledam, opažam što kozmička mudrost nastoji postići. A to je gotovo isto onome što i sam nastojim postići – rasti, razvijati se i stvarati – a najveća je razlika u tome što moje tijelo s univerzumom surađuje mnogo bolje no što meni polazi za rukom.
Izvor: Deepak Chopra, Knjiga tajni