- Pridružio/la se
- 11 Lip 2021
- Poruke
- 1,332
Napomena, ovo je prenesena tema sa sada zatvorenog foruma Slobodni.net - neki linkovi ne rade, pogotovo ako povezuju na slobodni.net, ali i na trgovine. Postavite upit, pa cemo onda to rjesavati, pitanje po pitanje.
____________
Naletih na jedan izuzetno zanimljiv tekst u proslom broju Svjetlosti koji mi je bas dobro dosao jer sam razmisljao u tom smjeru nakon citanja knjiga od Frank Kinslowa.
Radi se o tome da je Benjamin Libet radio eksperimente u kojima je dosao do zakljucka da covjek obavi radnju, pa tek onda donese svjesnu odluku da ce obaviti radnju (vise o tome...). Inspiriran Libetovim radom Tor Nørretranders je napisao knjigu The user illusion (na linku je samo kratki pregled knjige) u kojoj uglavnom govori kako nasa podsvijest moze obraditi puno vise podataka od nase svijesti i da prave odluke ustvari donosi podsvijest, a ne svijest. A mi samo imamo iluziju da nesto odlucujemo.
E sada, podsvijesti nismo svijesni, to samo ime kaze. Na neki nacin, iz perspektive nase svijesti podsvijest ne postoji. Ako nismo neceg svjesni, za nas to i ne postoji. Barem ne ako gledamo ono cega smo svjesni.
Time zelim reci, odluke se donose, netko (nasa podsvijest) odlucuje sto cemo uraditi u nekom trenutku, a mi toga postajemo tek naknadno svijesni i ustvari smo tu potpuno nemocni. Ne mozemo donijeti odluke svjesno, jer kada mislimo da smo donijeli odluku, ona je vec bila donesena i to je bilo uradeno na nivou kojeg nismo svjesni. Mi samo imamo iluziju da smo nesto odlucili, nas ego nas zavarava da je on ustvari razmisljao i donio neku odluku, ali to nije tako.
Mozemo otici cak i korak dalje, te se pitati, da li je to zaista nasa podsvijest koja je za upravljacem nasih odluka? Da li smo to mi, ili je to nesto izvan nas?
Frank Kinslow u svojim knjigama govori o tome da sve odluke dolaze iz Nista (Nothing), s veliko N. To Nista je pravi izvor svega (mozemo to dakle zvati Svemir, Bog, Priroda, Izvor...), sve dolazi iz njega, sve sto postoji je doslo iz njega. To je pravi upravljac i kontrolor svega, pa i nas. Ili jos bolje receno, to je pravi kontrolor nas samih, a mi se, tj. nas ego, samo zavaramo misleci da mi nesto odlucujemo, da smo mi oni koji imamo kontrolu.
Posljedice toga su izuzetno zanimljive, pa na jedan nacin ta premisa kaze da mi nismo odgovorni za nista, krivi za nista, sve sto se desava jeste odluceno van nas, sve odluke nisu nase odluke, pa samim time mi ne mozemo biti ni krivi za njih, kao ni za njihove posljedice.
Ovo ima utjecaja i na slobodnu volju, moral, drustvo, shvacanje sto zivot i smisao zivota jesu. Ustvari, ideja da mi ne donosimo odluke, da je netko/nesto drugo iza nasih odluka, a mi da smo ustvari samo marionete koje smo nekim cudnim trikom navedene da mislimo kako su to ustvari nase stvari je nesto sto mijenja sve.
Ne znam kako vama, ali meni je to jedno fantasticno otkrice koje me je izuzetno zaintrigiralo kada sam citao Frank Kinslowa, a nakon citanja ovog clanka me je na neki nacin jos dublje potreslo. Zar zaista mi nismo ono sto jesmo i to u tolikoj mjeri da sve sto mislimo je ustvari laz, da to uopce nismo mi?
Kako vama izgleda ova ideja?
____________
Naletih na jedan izuzetno zanimljiv tekst u proslom broju Svjetlosti koji mi je bas dobro dosao jer sam razmisljao u tom smjeru nakon citanja knjiga od Frank Kinslowa.
Radi se o tome da je Benjamin Libet radio eksperimente u kojima je dosao do zakljucka da covjek obavi radnju, pa tek onda donese svjesnu odluku da ce obaviti radnju (vise o tome...). Inspiriran Libetovim radom Tor Nørretranders je napisao knjigu The user illusion (na linku je samo kratki pregled knjige) u kojoj uglavnom govori kako nasa podsvijest moze obraditi puno vise podataka od nase svijesti i da prave odluke ustvari donosi podsvijest, a ne svijest. A mi samo imamo iluziju da nesto odlucujemo.
E sada, podsvijesti nismo svijesni, to samo ime kaze. Na neki nacin, iz perspektive nase svijesti podsvijest ne postoji. Ako nismo neceg svjesni, za nas to i ne postoji. Barem ne ako gledamo ono cega smo svjesni.
Time zelim reci, odluke se donose, netko (nasa podsvijest) odlucuje sto cemo uraditi u nekom trenutku, a mi toga postajemo tek naknadno svijesni i ustvari smo tu potpuno nemocni. Ne mozemo donijeti odluke svjesno, jer kada mislimo da smo donijeli odluku, ona je vec bila donesena i to je bilo uradeno na nivou kojeg nismo svjesni. Mi samo imamo iluziju da smo nesto odlucili, nas ego nas zavarava da je on ustvari razmisljao i donio neku odluku, ali to nije tako.
Mozemo otici cak i korak dalje, te se pitati, da li je to zaista nasa podsvijest koja je za upravljacem nasih odluka? Da li smo to mi, ili je to nesto izvan nas?
Frank Kinslow u svojim knjigama govori o tome da sve odluke dolaze iz Nista (Nothing), s veliko N. To Nista je pravi izvor svega (mozemo to dakle zvati Svemir, Bog, Priroda, Izvor...), sve dolazi iz njega, sve sto postoji je doslo iz njega. To je pravi upravljac i kontrolor svega, pa i nas. Ili jos bolje receno, to je pravi kontrolor nas samih, a mi se, tj. nas ego, samo zavaramo misleci da mi nesto odlucujemo, da smo mi oni koji imamo kontrolu.
Posljedice toga su izuzetno zanimljive, pa na jedan nacin ta premisa kaze da mi nismo odgovorni za nista, krivi za nista, sve sto se desava jeste odluceno van nas, sve odluke nisu nase odluke, pa samim time mi ne mozemo biti ni krivi za njih, kao ni za njihove posljedice.
Ovo ima utjecaja i na slobodnu volju, moral, drustvo, shvacanje sto zivot i smisao zivota jesu. Ustvari, ideja da mi ne donosimo odluke, da je netko/nesto drugo iza nasih odluka, a mi da smo ustvari samo marionete koje smo nekim cudnim trikom navedene da mislimo kako su to ustvari nase stvari je nesto sto mijenja sve.
Ne znam kako vama, ali meni je to jedno fantasticno otkrice koje me je izuzetno zaintrigiralo kada sam citao Frank Kinslowa, a nakon citanja ovog clanka me je na neki nacin jos dublje potreslo. Zar zaista mi nismo ono sto jesmo i to u tolikoj mjeri da sve sto mislimo je ustvari laz, da to uopce nismo mi?
Kako vama izgleda ova ideja?