Tko smo mi zapravo i istina o našoj stvarnosti (1 Viewer)

[Alan_SP]

Uvod

Ovo je tema koju je jako tesko zapoceti pisati. Sam naslov je problematican, napisao bih najrade roman, tj. sve ono sto cu (ili se barem nadam da hocu) napisati u ovoj temi.

Kako sazeti u relativno malo rijeci najvaznije pitanje Tko sam ja? (i jos bitnije, odgovor na njega) te jos to staviti u odnos s time gdje se to ja nalazi, tj. kakva je priroda stvarnosti u kojoj zivimo (ili barem mislimo da zivimo).

Vec vise puta sam pokusao zapoceti ovu temu, pa je tako nastalo vise tema:

Živimo li u simulaciji?

Pitanje tko smo mi je usko povezano s pitanjem stvarnosti, sto je stvarnost u kojoj zivimo. To dvoje je nerazdvojno, to je isto pitanje i odgovor je ... isti. Da li je stvarnost stvarna, ili se pak radi o simulaciji prave stvarnosti? Video koji objasnjava ideju simulacije: Interesantne...

novazemlja.net

Mandela efekt - prošlost (stvarnost) se mijenja i naša sjećanja (sve) nas varaju

Napomena, ovo je prenesena tema sa sada zatvorenog foruma Slobodni.net - neki linkovi ne rade, pogotovo ako povezuju na slobodni.net, ali i na trgovine. Postavite upit, pa cemo onda to rjesavati, pitanje po pitanje. ____________ Ovih dana je postao veliki hit tkz. Mandela efekt prema kojemu se...

novazemlja.net

Čudna stvarnost

Ne znam kako to drugacije opisati, ali stvarnost je nekada cudna. Ne izgleda stvarno, barem ne prema nasim uobicajenim standardima stvarnosti. Evo jedan video koji ce imati neke zaista neobicne snimke. Iz moje perspektive, dosta toga i nije bas tako zanimljivo, ali neke stvari jesu. Jedan od...

novazemlja.net

Stvarnost, iluzija stvarnosti i naš um i svjesnost

Mozda ste culi da je stvarnost zapravo iluzija, te da su Budisti to nazvali Mayom. A opet, nama, nasem umu to izgleda tako stvarno da je nevjerojatno i pomisliti da je stvarnost zapravo nestvarna, zar ne? David Icke je napisao knjigu Klopka u kojoj se bavi prirodom stvarnosti. Citajuci tu...

novazemlja.net

Što je svijest? - Što znanost (ne) zna o svijesti i prirodi stvarnosti

Ova tema bi mogao biti samo jedan post u Stvarnost, iluzija stvarnosti i naš um i svjesnost ali opet, nekako se dotice toliko toga, izmedu ostalog i sto znanstvenici danas znaju o prirodi stvarnosti, (ne)funkcioniranja mozga, a bome i toga kako nase duse bivaju reciklirane od strane...

novazemlja.net

...

I nekako, to je samo dio toga o cemu se ovdje radi.

Neki dan sam dobio link na ovaj video, gdje je jako puno toga jako dobro objasnjeno, pa za pocetak pogledajte video:

 

[Alan_SP]

Kako sam se počeo zanimati za to?

Citajuci David-a Icke-a, njegove tri knjige:

- Klopka*
- San
- Otkrivenje*

* Ove dvije knjige su trenutacno prevedene. Iz nekog razloga druga knjiga ceka da bude prevedena na Hrvatski.

Same knjige su vrlo zanimljive i toplo ih preporucam, a stvar koja je mene sokirala u prvoj knjizi je bila tvrdnja da kada umremo, mi ne odlazimo negdje drugdje, vec se i dalje nalazimo unutar klopke. Smrt ne samo da nije kraj zivota, nego nije ni kraj naseg ropstva.

Za mene je to bilo poprilicno sokantno.

Ako je to istina, onda skoro sve sto znamo o duhovnosti nije tocno (ili, da budem precizan, skoro sve sto ja znam o duhovnosti, ne mogu govoriti za druge). Duhovnost kakva se predstavlja danas, alternativa i mnogo toga drugog, sve je to samo jos jedan dio klopke, jos jedan nivo unutar nivoa, unutar nivoa, koji nas drzi porobljenje i udaljenje od stvarnosti i pravih nas.

To me je ponukalo da si postavim pitanje koje bi svi mi trebali postaviti samima sebi: Tko sam ja?

I nakon toga se desio jedan dogadaj koji mi je ukazao da ova stvarnost nije stvarna.

Događaj koji je srušio moju stvarnost i učinio ju nestvarnom

Zapravo slicnih dogadaja sam imao vec i prije, nekih cak i cudnijih, ali me je ovo potreslo do srzi i ukazalo mi da je stvarnost zapravo nestvarna, da nije stvarna.

Dogadaj cu prepricati ukratko, ne duzeci odvise o svim detaljima, na jedan nacin i nisu bitni. A i nije bas ni tako slozen dogadaj za objasniti. Pa, krenimo s pricom:

Dobili smo nove kontejnere za smece na RFID karticu (naravno, jos jedna glupost iz EU, ali pustimo to sada). Ne mozes vise smece baciti bez kartice (a sada i mobitela, naravno da napredujemo prema potpunoj kontroli svega). I pretpostavljam da vam je jasno da sam izgubio tu karticu.

Pretrazio sam sve, gledao na svim mjestima, cak i na mjestima na kojima ocito ne moze biti. Mjesta na kojima bi mogla biti, njih sam pretrazio vise puta. Na kraju sam nazvao firmu za odvoz smeca i saznao da se kartice gube kao lude, oni to prodaju po niskoj cijeni. I tako, otisao sam do njih 15.3.2023 (jos cuvam racun) i kupio 3 kartice (za svaki slucaj).

Za nekih 7 ili 8 mjeseci, nakon sto sam procitao prvu knjigu (samo stavljam u vremenski odnos, ali naravno da je i to povezano), te dok sam nesto radio, nasao sam karticu.

E da, stvar je u tome kako sam ju nasao, ne u tome sto sam ju nasao. Da sada ne opisujem sve detalje, gledao sam stvari na kompjuteru koji vise ne koristim i koji je bio u ormaru, potpuno nekoristen kada je kartica izgubljena. Prije nego sto sam karticu nasao, gledao sam taj kompjuter i koristio ga nekoliko dana prije. U trenutku kada sam nasao karticu, kompjuter je bio na podu, ja sam ga stavio na stolicu koju sam donio da nije na podu, da mogu raditi na njemu.

Nakon sto sam ga stavio na stolicu, kratko sam se okrenuo od njega, te za nekoliko sekundi sam se okrenuo natrag i odmah sam vidio karticu na njemu (kada pricam o kompjuteru, pricam zapravo o notebooku, ili laptopu, kako tko to vec voli zvati). Stajala je poravnata sa stranicama notebooka. Kao da ju je netko polozio i poravnao, da pokaze da se nije tu nasla slucajno.

Da ukratko rezimiram, kartica nestaje, za 7-8 mjeseci ju pronalazim na kompjuteru koji je vec bio koristen, karticu nisam vidio do tog trenutka.

U redu, mogu shvatiti da netko ne vjeruje, ali iz moje perspektive nije moguce da se kartica nasla na kompjuteru. Bio sam tamo, vidio sam sto sam vidio, u regularnoj stvarnosti kako ju trenutacno prihvacamo (barem vecina ljudi, ja vise nisam medu njima), kartica nije mogla zavrsiti na notebooku da ju vidim odmah nakon sto sam se okrenuo.

Mozemo raspravljati o mnogo toga, ali za mene, to je trenutak od kada ja na ovu stvarnost gledam drugacije i ona za mene nije stvarna kao i prije. Moram dodati da sam imao mnogo drugih dogadaja koji su mi ukazivali da ova stvarnost nije stvarna, ali ovo je bila konacna prekretnica. Poslovicna kap koja je prelila casu.

 

[Alan_SP]

Glavni zaključci do kojih sam došao

Kasnije cu ici u vise detalja, ali ovo su glavne stvari:

- Ja nisam pravi ja (Icke koristi termin fantomski ja)
- Ova stvarnost nije prava stvarnost (vec je simulacija stvarnosti, ne nuzno prave stvarnosti)
- Ovdje smo jer smo uhvaceni u klopku i ne mozemo samo tako izaci
- Razlog zasto je klopka kreirana je da bi mi bili hrana, tj. energija za bica (ili bice?) koja su kreirala klopku.
- Smrt je samo dio klopke
- Jos ne znam kako se osloboditi klopke
- Postoje ljudi koji nisu zaista ljudi, vec NPCovi (Non Playing Characters), ljudi bez duse, odrzava ih simulacija za potrebe simulacije

S vremenom cu ici po ovim stavkama, a i vjerojatno jos nekim drugim stvarima. Pri tome, zapravo i ne tvrdim da sam u pravu. Mozda i nisam. Pitajte se tko ste vi, pa vidite do kojeg cete odgovora doci.

 

[Alan_SP]

Sto bi vi trebali uraditi po mojem misljenju nakon čitanja ove teme?

Zapravo, sto god vi mislite da bi trebali uraditi, ukljucujuci i misliti da sam potpuno lud.

To je vrlo cudna situacija, kada vam netko kaze da stvarnost nije stvarna, da vi niste vi, i sve druge stvari koje sam do sada napisao, a i jos mislim napisati.

Svi mi isprva odbacujemo takve ideje, to je prirodno, pa, na kraju krajeva, to je i dio ove klopke. Ali, ako vam se ovo ucini barem malo zanimljivim, mozda cak i smislenim, moj prijedlog je da sami istrazujete tko ste vi zapravo.

Samim citanjem, intelektualno pokusavajuci probaviti ove ideje, to nece dati nikakvog rezultata. To se mora iskusiti. Morate iskusiti tko ste vi zapravo. Jedino tako mozete u tome vidjeti neki smisao.

To je pomalo kao kada trebate nauciti voziti auto. Mozete citati knjige, ali dok ne sjednete u auto i iskusite kako je to voziti auto, necete znati nista o voznji auta. I nekim ljudima je odbojna ideja da voze auto.

Tako da, uradite sto god vi zelite. Mozda nekome i pomognem, mozda i samom sebi pomognem pisuci ovo?

 

[Alan_SP]

I tako, prije nego sto nastavim pisati dalje na ovu temu, podijeliti cu s vama ovaj video koji je upravo dosao do mene. A naravno da nije dosao slucajno, jer takve stvari se ne desavaju slucajno.

Ma sto god mi mislili ili vjerovali, slucajnost zapravo ne postoji. Slucajnost je samo nase neshvacanje stvarnosti. Ako vam netko kaze da je nesto slucajno, on vam zapravo govori da ne shvaca sto se desava, da ne razumije ovu stvarnost. I da, iako ja ne shvacam ovu stvarnost u potpunosti, shvacam da nista nije slucajno.

Pa, evo videa:

Video vise ne moze biti prikazan ovdje, ali ga pogledajte na ovom linku.

(Video je uklonjen vrlo brzo nakon pisanja ovog posta, morate slijediti link da bi ga vidjeli)

U njemu se spominje 5 "istina" koje ne treba raditi kada se "probudite" (naravno, u duhovnom smislu ):

1. Ne govorite da ste se probudili - Oni nisu, nece moci shvatiti sto se desava s vama, dok se to ne desi njima

2. Ne govorite sto je dovelo do vase budenja - Tehnika koja radi za vas, ne mora raditi za druge, te samim time, moze onemoguciti budenje drugih

3. Ne objasnjavajte drugima sto trebaju uraditi - Oni sami moraju shvatiti sto trebaju uraditi, vas uvid nije djelotvoran za njih

4. Ne objasnjavajte vase iskustvo budenja - Oni koji nisu probudeni, mogu se uplasiti zbog te Istine

5. Ne kazite im da je ovo samo igra, koju mozete ne igrati, ako odlucite tako - Totalna sloboda je zastrasujuca. Prosjecna osoba zeli odobravanje od drugih. Probudena osoba zna da odobravanje drugih nije potrebno

(U video je to bolje objasnjeno, ovo gore su samo kratke natuknice o cemu se radi u videu)

Naravno da cu ja pisati o stvarima o kojima ne bih trebao pisati iz perspektive ovog videa. Vi koji ovo citate, zavisno gdje ste iz perspektive svojeg puta, ili cete to razumjeti, ili necete. Ako ne razumijete, samo odbacite to (ako ste uopce dosli do ovog teksta koji sada citate). Ako razumijete, super, ima nas jos (a nije da nas nema).

Stvarnost je stvarna, a sve ostalo je samo san iz kojeg cemo se (nadam se) probuditi.

 

[Alan_SP]

Evo sto David Icke kaze ukratko o ovom svijetu i njegovim gospodarima, koji su porobili ljude:



(Nadam se da i ovaj video nece biti uklonjen, ovih dana se te neke stvari zaista brzo uklanjaju)

Video ukratko objasnjava tko su Arkoni i prirodu ove (lazne, simulirane) stvarnosti.

 

[Alan_SP]

Moja iskustva s traženjem tko sam ja zapravo

Odlucivsi da saznam tko sam ja, krenuo sam meditirati na tu temu, a glavna vodilja mi je bila namjera da otkrijem tko sam ja.

Ne znam da li vam ovo izgleda jednostavno, ili slozeno, ali mislio sam da je namjera da saznam tko sam ja ono sto ce djelovati i dati rezultate u mojem shvacanju tko sam ja zapravo.

Isprva sam usmjeravao svoju paznju van sebe. Tu sam vidio da dolazim do neke zapreke, zida, necega. Moj dojam je, ne mogu ici van i saznati tko sam ja, te da se nalazim u nekakvoj kutiji, ili necemu takvome, sto me sprecava ici van sebe. Dobio sam i dojam da se mi "zalijevamo" (da, bas kao da nas netko zalijeva, zasipa) raznim mislima, emocijama izvana. Recimo da bi funkcionalna analogija bila kao da smo u tus kabini (kutija) u kojoj nas netko "zalijeva" (tusira) raznim mislima i emocijama.

Kao posljedicu toga, primjetio sam i da kada me uhvate neki (bezrazlozni, ili barem malo vjerojatni) strahovi, ako osvjestim da oni dolaze izvana, oni vrlo brzo prestaju i vracam se u stanje koje je puno mirnije. Da li nas zaista zasipaju izvana raznim mislima i emocijama samo da bismo patili? Vrlo vjerojatno.

Kako nisam mogao ici prema van, okrenuo sam se prema unutra. Krenuo sam prema srcu, nutrini. Pomalo logican potez, ali mislim da treba ispitivati i sto se nalazi van nas.

Jedna od najcudnijih i najvise zbunjujucih stvari za mene je bilo iskustvo potpunog mira i spokoja, do kojeg sam u nekim trenucima dosao. To je jako tesko opisati, pogotovo iz perspektive mene koji sada ovo pisem, a koji je stalno zabrinut zbog necega (pa dobro, ne bas stalno, ali...). Jedino kako to mogu opisati jeste stanje potpunog mira, spokoja, bez ikakve zabrinutosti da je nesto lose, neispravno, da se treba promijeniti, popraviti ili pak da se oko necega treba brinuti.

Ovaj ja, baziran na egu, on je stalno sposoban za nesto se brinuti, a i tako cesto se brine (da, sada pisem o sebi u trecem licu). Onaj drugi ja do kojeg sam nekako dospio, taj je potpuna suprotnost. Stvarno cudno i zbunjujuce za ego baziranog ja. Dok ne iskusite taj osjecaj, takvo bivstvovanje, tesko je to shvatiti. U danasnjem svijetu u kojem prijetnje dolaze sa svih strana, gdje je buducnost prepuna opasnosti i straha, jedan ja je potpuno nezabrinut i ako se njega pita, sve je apsolutno u redu i bas onako kako treba biti.

Sto reci, to morate dozivjeti da bi shvatili koliko je to drugacije od ego ja (iako ovo ego ja je malo bezveze, ego znaci ja ).

Jednom, meditirajuci, vidio sam... pa, ne znam kako to opisati, ali recimo da je to bila svjetlost, kojoj sam se onda priblizavao. Kako sam se priblizavao, tako sam prestajao biti ja (ego ja), a sve vise i vise sam samo bio (ili je mozda bolje pisati Bio). Ego ja se stanjivao, rastezao kao balon koji se napuhava, sve manje je bilo mene, a sve vise i vise sam samo bio. Cijelo to vrijeme sam nastojao provjeravati da li jos postojim, tj. da li ego ja postoji. I shvatio sam da kada bih otisao do kraja prema toj svjetlosti (ili Svjetlosti?), da ego ja vise ne bi postojao, a ja bih samo postojao.

To Ja koje samo Postoji, Biva, mislim da je to ono sto se naziva Bogom, Svemirom, Prirodom, Svime, Prazninom, Nista, i kako god se to vec zeli nazvati. Ono je Izvor svega, a pravi ja je upravo to u svojoj sustini. Pravi Ja je svemocan, sveprisutan, sve sto Jeste.

I sada, razmisljajuci o tim mojim iskustvima u meditaciji, iako ovo nisu "krajnji i konacni" zakljuci, moje je misljenje da ego ja je lazno ja, koje prozivljava dramu zivota, gdje je stalno zabrinuto, u strahu za opstanak, u strahu da nesto izgubi, da nesto nece dobiti, da mu nesto fali, ili ako nesto ima da ce to izgubiti i/ili ce mu to biti oteto. Te da sve ima svoj pocetak i kraj.

S druge strane je pravo (ili "pravije"?) Ja, koje je svemocno, vjecno, neunistivo i koje Jeste.

I tu trebam napomenuti da postoji "Kvaka 22", a to je, pravo Ja mozda i moze sve, ali iz njegove perspektive, sve je u redu, nista nije kako ne treba biti i samim time, zasto bilo sto mijenjati? A ono lazno ja, stalno zabrinuto i stalno opsjednuto nemanjem, gubitkom i slicno, ono zeli sve mijenjati, ali skoro nista ne moze mijenjati.

Jedan Ja moze sve, drugi ne moze (skoro) nista.

Mislim da je lazni ego ja napravljen da bi se dobila kontrola nad pravim Ja koje je svemocno. Pravi Ja je neiscrpan izvor energije, kreativnosti, sposobnosti da stvara i razara. Lazni ja je totalno izmanipuliran i iskvaren da vjeruje kako ne moze nista, a pri tome je i dalje spojen s pravim Ja u svojoj dubini, jer to je Izvor svega i to jeste Ja, pravo Ja.

Kako ih spojiti? Kako mijenjati stvarnost? I to je interesantno pitanje, ali je interesantno shvacanje da iz perspektive pravog Ja, sve je u redu. Time se postavlja pitanje, sto bi uopce trebalo mijenjati i zasto? Zbog potrebe laznog ja, koji zivi u iluziji, koji je izmanipuliran da vjeruje kako ne moze nista, kako za sve mora pitati druge, kako je smrtan, kratkotrajan i beznacajan?

Mislim da sada treba malo pisati i o iluziji, "stvarnosti" koja to zapravo nije.

 

[Alan_SP]

Jos jedno "predavanje" o prirodi stvarnosti:

 

[Alan_SP]

I kako to biva, pitanje stvarnosti se pojavljuje svuda, pa tako i Na rubu znanosti.



Bas je jucer bila emisija Na rubu znanosti s temom Svemira kao iluzije. Sto reci, svijest o nestvarnosti stvarnosti je sada i te kako stvarna i sveprisutna.

 

[Alan_SP]

Gnostici se danas smatraju pionirima istrazivanja stvarnosti u nasim krajevima. Krscani, a opet, potpuno drugaciji od krscanstva koje sada postoji. Evo Na rubu znanosti o njima:

 

[Alan_SP]

Za uvod u ovaj post, otvorio sam novu temu u kojoj se moze saznati da ljudi na DMTu kada gledaju lasersku zraku na zidu vide kodove u stvarnosti.

Je, znam, ova gornja recenica zvuci suludo. Ali, pogledajte temu, oba videa tamo i uzmite u obzir jednu cinjenicu: Te kodove vide mnogi. Zapravo, skoro svi. Prema informacijama iz videa, oko 60% ljudi kodove od prve, 30% od druge, a 10% ih ne uspijeva vidjeti. Uzorak je oko 3 000 ljudi, koji su to pokusali do sada.

Ma koliko to neobicno zvucalo, izgleda da ne vidjeti kodove u stvarnosti je manje vjerojatno nego ih vidjeti. Suludo, zar ne?

A za ovu temu jos jedan video o gnosticima:



Gnostici su tvrdili da ova stvarnost nije stvarna, kao sto ste to spoznali kroz ovu temu, ako to niste znali prije

 

[Alan_SP]

Da sada pisem malo o sebi, tj. svojim iskustvima.

Lako je sumnjati u sve, zar ne?

Da li sam doista dozivio to sto sam dozivio? Da li je to samo moja iluzija, halucinacija? Jedini odgovor je da svatko od nas pokusa dozivjeti to isto.

Za mene, ja nisam prava stvarnost. Sto je pjesnik time htio reci? Te kako objasniti shvacanje da iako imam dojam da postojim i da sam stvaran, zapravo mislim da nisam stvaran? Ili barem da nisam potpuno stvaran, kako se obicno misli pod time da jesmo stvarni.

Ako je pravi ja negdje drugdje, te ima sasvim drugaciju svijest i poimanje stvarnosti, koju ovaj ja koji ovo pise ne moze bas ni potpuno pojmiti, te to isto objasniti, o cemu mi to zapravo govorimo? Da li je ludilo razmisljati te misli, ili je ludilo vjerovati da jesmo ono sto nismo?

Uvjeren sam da tko sam ja (ovdje mislim na ego ja) i priroda (ove) stvarnosti jesu povezane, tj. isto su. Te postoji i pravi ja, koji je izvan ove stvarnosti.

Ako je ova stvarnost simulacija, koja simulira neku drugu, "praviju" stvarnost (koja isto moze biti simulacija viseg reda), to moze dobro objasniti cijeli niz fenomena koji su poznati kao "paranormalni". Jedini problem s "paranormalnim" fenomenima je to sto oni postoje i stvarni su, svakako onima koji su ih dozivjeli. Te oni odmah prestaju biti "paranormalni" i postaju normalni.

Recimo, ako je ova stvarnost "podskup" neke druge, vise stvarnosti, onda u nju mogu ulaziti i elementi izvan nje, sto dovodi do "paranormalnih" fenomena. Ali, to je sve dio te jedne vise stvarnosti, ili vise njih koji se ispreplicu, dolaze u dodir i stupaju u interakciju.

Tko god bio tvorac ove stvarnosti (tj. simulacije), on zeli zadrzati kontrolu nad njom i izolirati ju od drugih (nad)stvarnosti, sto je izmedu ostalog vidljivo i u pojmovima kao sto je pojam paranormalno. Zasto se ne istrazuju paranormalni fenomeni puno vise, ako se uopce istrazuju? Zasto se ismijava svaki pokusaj tvrdnje da su takve stvari stvarne?

Dodite u "ozbiljne" i "znanstvene" krugove, te kazite nesto takvog, kao recimo da se kartica za smece dematerijalizirala, a zatim ponovno materijalizirala (ili sto god se vec desilo s tom karticom o kojoj sam pisao iznad). Odmah cete dobiti cijelu hrpu "racionalnih" objasnjenja, od toga da ste ludi (uvijek je racionalno tvrditi da svatko tko ima drugaciji pogled na stvarnost nije racionalan, a s ciljem ocuvanja vlastite "racionalnosti"), do toga da ne shvacate sto se zapravo desilo (ili se jos uvijek desava).

Ide to i dalje, kao sto to nazalost znamo.

Takav odgovor je interesantan prije svega iz perspektive jer je univerazalan. Zasto je univerzalan? Kao da je uprogramiran, kao da je vise instinktivan, nego racionalan. Zasto se takvo iracionalno ponasanje smatra racionalnim? Kao da je netko prckao po "izvornom kodu" (source code) po kojem mi ljudi djelujemo, zar ne? I ako pogledate u sebe, vidjeti cete da i vi sami tako reagirate. Znam, jer i ja tako reagiram. Pravo pitanje je: Zasto tako reagiramo? Kome je u cilju da mi tako reagiramo.

Tu dolazimo do tvorca ove stvarnosti.

 

[Alan_SP]

Netko je stvorio ovu stvarnost.

Klasicno ga se naziva bogom, a u moderna vremena ga se naziva "Big Bang-om", iako ima puno teorija kako je ovaj svemir nastao. No, ovo nije svemir, vec je to ova stvarnost, tj. simulacija stvarnosti. I tko god ju je stvarao, imao je neke svoje motivacije.

O njemu i njegovim motivacijama (tu ja to bice, entitet, inteligenciju, sto god, antropomorfiziram, iako to ne mora nuzno biti tocno) se moze nesto saznati i ako pogledamo ovu stvarnost.

Sto prvo mozemo reci o ovoj stvarnosti?

Ima u njoj toliko straha, muke i patnje. Ima u njoj i lijepih stvari, ali strah, muke i patnja dominiraju. Evo jedan primjer, a pomalo je baziran na pjesmi Dubioza kolektiva gdje u sceni hedonizma dolazi zabrinjavajuca vijest o neposrednom nuklearnom ratu. I ona nadvladava. I dok je reakcija u pjesmi racionalna (zaboravimo na nuklearni rat, mi tu ne mozemo nista, zato se zabavljajmo), mnogi ce biti preplavljeni nelagodom.

Zasto je to tako? Jer netko zeli da je tako.

Spomenuo sam da sam u meditaciji iskustio stanje bez zabrinutosti, stanje totalnog mira, spokoja i samo sam postojao, bez brige, straha i patnje. To stanje svijesti je sasvim drugacije od stanja svijesti u kojem se nalazi vecina ljudi vecinu vremena. Ocito je da to i takvo stanje svijesti nije iz ove stvarnosti. Ako osjecamo mir, spokoj i ne patimo niti malo, to je zbog toga jer tada, u tim trenucima postojimo u jednoj drugoj stvarnosti.

U ovoj stvarnosti strah je glavni motivirajuci element i njega se koristi stalno. Nije da smo stalno u njemu, ali kada smo u ovoj stvarnosti, uglavnom jesmo. I to nesto govori o onome tko je stvorio ovu stvarnost.

Kakav god to bog bio, on se bavi prije svega nasim strahom, mukom i patnjom. Koja je njegova motivacija za to? Ja bih se slozio da je to zato sto to njemu treba.

Gnostici tvrde da smo mi tu zarobljeni, da bi se mucili i patili, jer je nasa energija koju otpustamo za vrijeme nase muke i patnje njegova hrana.

Kao interesantan kontrapunkt jeste nasa sposobnost da u meditaciji dozivljavamo potpuno drugaciju stvarnost, tj. stanje svijesti u kojem smo mi potpuno mirni, u kojem postojimo bez ikakve brige i patnje. Doslovno transcendiramo ovu stvarnost.

Takoder mozemo primjetiti i da je tvorac ove stvarnosti postavio cuvare koji se brinu da mi ne transcendiramo ovu stvarnost. I izgleda da se novi cuvari postavljaju stalno, cak i danas, na nase oci i kroz nase iskustvo. Siguran sam da ste primjetili cijelu hrpu strahova koji postoje u danasnjem svijetu oko nas, pricu u transhumanizmu, spajanju stroja i covjeka, covjeka s AI-om, te potpuna kontrola nad svim aspektima ljudskog zivota od strane strojeva.

To sto vidimo oko sebe govori o tome tko je i zasto je stvorio ovu stvarnost. Promatrajuci ovu stvarnost, te nas same i nasu reakciju na ovu stvarnost, mi mozemo dobiti dobar uvid u tvorca ove stvarnosti, te njegove motivacije.

 

[Alan_SP]

Video koji ce probati pribliziti nivoe svjesnosti, sto je vazno ne samo iz perspektive ove teme, vec i tko smo mi zaista:

 

[Alan_SP]

Zasto mislim da (ego) ja nisam pravi ja?

Prije svega, jer je moje iskustvo sada takvo. Da, ja jos uvijek vecinu vremena provodim u sebi, tj. svojem egu. Ja jos uvijek jesam svoj ego, ja, ali sam postao svjestan i neceg drugog, drugacijeg.

Na primjer, svjestan sam tkz. "promatraca", kojeg sam vec prije spominjao na temi o visem sebstvu. Isprva sam mislio da sam u kontaktu s nekim drugim, ali sam sada misljenja da je to aspekt mene, koji je "visi", izvan (iznad) ovog mojeg aspekta kojeg poznajem kroz ego. U razgovoru s njime, on mi je rekao da se on nalazi negdje drugdje, u nekom drugom svemiru (stvarnosti/realnosti), sto sam ja tada to drugacije tumacio, kao da sam u komunikaciji s bicem koje je zaista u nekom drugom svemiru (galaksiji, udaljenom prostoru). I jos je rekao da smo povezani zbog toga sto je on meni najslicniji.

Sada si to tumacim kao da je to pravi(ji) ja, koji se nalazi u nekom drugom svemiru, nekoj drugoj stvarnosti i na kojeg sam ja povezan, ili mozda bolje reci, on je povezan na mene, ja sam onaj koji je teret, uteg u toj vezi. Taj svemir gdje on jeste nije pitanje udaljenosti, vec pitanje dimenzija, kvalitete, a ne samo kvantiteta svemira. Taj visi ja ima neke sposobnosti koje ja nemam. On mi je dao neke poruke koje sada drugacije tumacim nego kada sam ih dobio, a imaju veze s ovom stvarnoscu.

Primjer toga je sto mi je rekao da oni koji gospodare ovim svemirom (stvarnoscu), njih zanima samo nase iskustvu, emocija koju mi imamo i dozivljavamo, te ih ne zanima da li se pri tome tesko patim, trpim bolove, muku i patnju. To njima nije bitno. Dok ja prozivljavam intezivne emocije (iskustvo), oni su sretni. Tada me je ta informacija malo sokirala, zbunila, a sada, iz perspektive da smo mi hrana za nekog tko se hrani nasom patnjom, nasim emocijama, ta informacija ima i te kakvu logiku. Tada to nisam shvacao, sada mi ima smisla to sto mi je rekao.

Tu je i osjecaj, a vezan je uz vlastiti identitet. Znam da starim, tijelo mi stari, propada, sve se mijenja kako vrijeme ide. Ali, u sebi, svjestan sam dijela sebe koji je stalno isti, nepromjenjiv. To je taj promatrac, vise ja, koji ne stari, ne mijenja se, isti je i stalno je prisutan u meni, cak i kada ga nisam svjestan. A ruku na srce, nisam ga bio svjestan veliki dio zivota, te ga i sada nisam svjestan veliku vecinu vremena. Ali, kada sam ga svjestan, on je tu, on je stalno isti i on sam zapravo ja, pravi ja, ili je mozda on jedan dio mene.

On je stalno nezabrinut, nedodirnut onime sto se desava. On sve samo promatra. Zato ga i zovem promatracem. I sada sam misljenja da sam to ja, koji je na neki nacin "nakalemljen", spojen na ovo tijelo unutar ove stvarnosti. Tijelo i ja (ego) starimo i mijenjamo se, promatrac ne stari, ne mijenja se, ali zato participira i prisustvuje svemu sto se dogada. Svjedoci ovoj stvarnosti.

Ako je promatrac "praviji" ja, onda ego ja nije pravi ja, vec je samo dio slike, slagalice.

I kada smo vec kod slagalice, ima tu jos barem jedan dio mene, onaj koji sam spomenuo prije, dio koji samo postoji, koji nema dualnosti, diferencijacije, vec je Jedno koje Jeste. Taj dio je jos "praviji", "visi" dio mene, a i "iznad" je promatraca. Pomalo kao babuske, da se posluzim tom lutkom za opis raznih slojeva sebe. I zato sto se "donji", "nizi" dijelovi mogu odbaciti, zamijeniti, smatram da je pravi ja onaj krajnji dio koji vjecno Jeste i koji je sve sto postoji.

Ta (barem) tri dijela sebe kojih sam svjestan mi govore da postojim istovremeno na (barem) tri razine postojanja, tri razine stvarnosti. I iako sam najsvjesniji najnizeg dijela sebe, to ne znaci da ja jesam samo ego ja. Taj dio je najpromjenjiviji, najkvarljiviji, najnestalniji, najuplaseniji, najzabrinutiji i stalno se mijenja. Druga dva dijela su nepromjenjivija, konstantna i stalna. Pri tome ne pate od emocija straha, zabrinutosti ili nekih drugih slicnih emocija.

Zato mislim da ego ja nisam pravi ja.

 

[Alan_SP]

I sada dolazimo do teme, kako to da mi nismo svjesni da nismo pravi ja, kako nas se to kontrolira i udaljava od pravog sebe?

Za uvod u tu temu, jedan video koji govori o nasoj percepciji stvarnosti kroz jezik, nas jezik formira nasu stvarnost:



Knjigu o kojoj govori autor mozete pronaci ovdje:

Amazon.com

 

[Alan_SP]

I jos jedan vazan uvod, pod-poglavlje 11. poglavlja "We've seen the Soul Trap" knjige The Reveal od David Icke-a. U njemu se prikazuju sjecanja na inkarnaciju i klopku u koju smo uhvaceni.

Smatram da bi svatko trebao procitati sve tri knjige od David Icke-a, ali ako vec netko ne zeli procitati, onda barem ovaj jedan primjer sto su neki ljudi dozivjeli, ili mozda bolje reci, sto se neki ljudi sjecaju da su dozivjeli prije reinkarnacije.

Kao sto i sam Icke istice, ima tu jako puno tehnickih elemenata, stvari koje ne izgledaju prirodno, vec tehnogeno. Kao da nam za inkarnaciju treba nekakva masinerija.

U ovom pod-poglavlju 11. poglavlja se spominje cak i simulator za inkarniranje, te ekipa koja spaja dusu na tijelu, da bi to moglo funkcionirati u potpunosti, "bas kako treba". Ako niste primjetili, procitajte ponovno, postoji cak i SIMULATOR koji uvjezbava nase duse da se spoje i prepuste tijelu!!! Ne znam kako vama, ali meni ovo izgleda definitivno neprirodno i neocekivano.

Da ne duzim, evo pod-poglavlja:

Down, down, down, lower, lower, lower

I feature Christian Sundberg in The Dream. He’s the American author of A Walk in the Physical who says that he remembers what happened as he went through the reincarnation process. I have watched a number of interviews with him and I believe that he is very genuine although I disagree with his interpretation (which is that reincarnation is about learning). I have covered the immediate post-death experiences commonly repeated; now we can pick up the story at the other end of the Wheel of Samsara as souls return.

Parts of Christian Sundberg’s story that I want to emphasise here are the clearly mechanical/technological nature of incarnation and the extreme density to which humans are subjected. Not many people remember the prebirth period especially into mid-life. Sundberg says he has met about 40 other people with similar memories.

He recalls how his spirit world ‘guides’ were asking him when he was ready to return to human experience. We may be an expression of the All That Is, Has Been, And Ever Can Be, but we must have ‘guides’, you see. We are only little children after all.

Sundberg remembers reviewing with a guide ‘my state, like who I am, who I had been, who I was’ and in his ‘experiential evolution’ there was an area he needed to work on. He said he had been something of an ‘egoic monster’ in his previous life and as fear is ‘at the root of ego’ this is what he had to address. These guide fellas suggested a human life that faced that fear and he accepted ‘the veil’ – the mind-wipe – that shut off his memories and ‘connectedness’ to present him with the illusion of separateness. He said he aborted his first attempt to reincarnate because Earth density is so extreme:

The best way I can describe this is the metaphor of a sound amplifier that produces pitch. It started at a very high vibration… and then you turn down the knob… and when you get to the bottom, you turn it down some more and then more, more, more, and then more, and crank it down some more and then crank it down some more.

That’s how it felt in the body of my awareness, to plummet down, down, down, down, down, lower, lower, lower, lower, into the vibrational space of being physical in the womb. And once I arrived, I was like, I am not doing this, there is no way I’m going to tolerate a lifetime of this. This is so dark. This is such low vibration.

Sundberg said that he ‘mustered my might’ and blocked the incarnation killing the foetus that was to be his body. A life review showed him that his fear was responsible for negatively impacting on his would-be mother and ‘hundreds of other people who were affected by the mother’. Shit, all that karma and loosh.

This brings us to a theme I have seen many times – incarnation as a technological process. Sundberg said that in response to the terminated incarnation he practiced surrendering to the density and mind-wipe on a ‘veil acceptance simulator’.

A what? How technological and the incarnation sequence would appear to be just that. He said the simulator was like being pushed under water for as long as you can take it and then ‘you cry uncle’ and they let you out. There was no uncle to cry when you did the real thing. He and his guides planned another life that was around an 87 percent ‘good match’ for him to replace the other that would have been a 98 to 99 percent ‘good match’. Once again it is very technical and precise. Sundberg said:

I knew that my choices and the choices of every other player in the game would be influencing each other, and I knew that it was very likely that I would suffer a trauma in my 20s, because of this biology.

I knew that this body has biological limitations that other bodies don’t. I knew that would help facilitate, among other things, this trauma that will befall me in my 20s … The amount of profound personal growth, and even the growth of All That Is, that was possible [was] breathtakingly huge.

Next he described his incarnation and note the continuing technological language. He said he asked if he could be intelligent and ‘they’ agreed and he asked for ‘just a small, tiny bit of memory’ of the pre-birth reality. ‘They’ said that yes he could do that, but it would make the journey more difficult. Why? Knowing that life continued would surely make it easier.

How are these specific personalities delivered? Through the Astral AI Mind program. He remembers being in the ‘waiting area’ when a guide came in and said: ‘Go now!’ A nice touch would have been to play that Moody Blues song – ‘Since you’ve got to go, oh, you’d better go now. Go now.’ They missed a trick there and instead Sundberg says that he was in ‘like a technician’s chamber, or like a mechanic shop that was over the Earth’. Here we go again. There was a shaft below him and the Earth was below that:

And there were these beings there who were very technical in nature, and they are very, very skilled at matching the veil to you, to the individual.

Because the individual soul has so many rich qualities, and the life and the body, and the circumstances have their own energetic thing going on, and they like, I don’t know, they make everything fit. They make everything jive.

They’re able to make this organic connection work … The veil is like an organic blanket or something and they’re able to fine-tune that. And I remember then being over this pit and them asking me one last time: ‘Are you sure? Are you sure you want to do this?’ Because I knew once I said ‘Yes’, I was strapped in for the ride.

It’s like getting the rollercoaster, you know, once you strap in, you can’t get out until the ride’s done. It was a bit like that, and I remember saying: ‘Yeah, I am ready.’ And then again, this huge plummet and vibration down, down, down, down, lower, lower, lower, lower, lower.

He said he ‘surrendered to the veil’ and sent a message back to the technicians to ask ‘did I take?’ They replied that it did. His ‘knowing’ disappeared along with his ‘connectedness’ and memory. He felt fear again about a human experience, but ‘God reassured me’. That Yaldabaoth is such a nice chap.

Sundberg then remembers being born and ‘the shock, the cold, the light’ with no idea what was going on. He saw ‘these beings who were taking care of me, the nurses in the room’, and thought ‘who are they?’ Sundberg’s take is that human life is an incredible opportunity and not some ‘masochistic exercise’. It was a gift like winning the lottery and when you get here ‘you get to decide what to do – it’s amazing’. We were helping the collective consciousness of humanity to heal and ‘giving permission to everybody else in the pond to meet their fear’. To heal from what – the shit that is dealt us to produce the loosh?

Love was ‘the ultimate healing power and when we get to the other side, we know it.’ Well, we do when they turn on their plasma particle frequency machine with the button marked ‘love and bliss’. Let’s just pause for a goddam second. We know what love is when we get to the other side and yet we have to come into this place of lunacy to learn what love is? You’ve lost me. Anyway, we’ll continue …

 

[Alan_SP]

O cemu se tu radi, kada pricamo o tome tko smo mi? Pa, recimo da to mozemo podijeliti na tri glavna dijela (pojednostavljeno, vjerojatno tu postoji vise dijelova):

1. Duh
2. Duša
3. Tijelo

1. Duh je ono od cega smo mi zapravo "najdalje", iako smo to pravi mi.

Duh je interesantan i zato jer on, kako da to kazem, ne razmislja. On jeste. Mi razmisljamo. Mi se identificiramo sa svojim mislima, a duh pak jeste.

Do duha mozemo doci u meditaciji. Kada osvjestimo da mi jesmo, da smo mi sve sto postoji, da smo vjecni i da, pa, da JESMO. Tesko je to objasniti rijecima, jer duh ne zna rijeci, ne koristi rijeci, on jeste.

Znam da se sada ponavljam i ako netko to cita tko nije imao to iskustvo, njemu to djeluje pomalo bedasto. Ali, to je bas tako. Duh jeste. Mi mislimo, imamo misli, rijeci, misaone procese i sve se kod nas desava kroz misli, osjecaje, koji su pak reakcija na nase misli. Kod duha, to nije tako. To je sasvim drugaciji nacin postojanja.

Interesantno je i to sto s duhom ne mozemo pricati. Jer, on jeste sve sto postoji. Nema dualnosti, sve je jedno, postoji samo duh. Ali, to je malo kompleksnije i zapravo jeste vazno pricati s duhom na nacin da on to razumije, jer onda on moze djelovati u ovoj stvarnosti. Ali, to je tema za kasnije, ako dodemo do toga.

Duh = jedno (sve, nista, Bog, svemir, priroda...)

2. Duša je pak ono sto mi jesmo, (lazni) ja, karakter, osobnost, osnova dualnosti.

Sve ono sto mi mislimo da jesmo, to je dusa. Uh, ovo zapravo nije tocno, netko sebe vidi sasvim drugacije od onoga sto ja mislim pod time. Tako da imam problema s definicijom. Eto, tek sam poceo, a vec sam zapeo.

Duša je ono sto postoji i kada umremo i prije nego sto se inkarniramo (dobijemo tijelo), te mozemo reci da ima i sjecanja na oba ta stanja. Ali, ona jeste i kada izgubimo sjecanja na nase prethodne inkarnacije.

Zapravo, to je dio ove klopke u koju smo uhvaceni, ali koja je finija od tijela, a opet puno grublja od duha. Nesto izmedu, te nesto sto ima ego, tj. JA. Dualnost.

Dusa = dualnost, ego, JA

3. Tijelo je tijelo.

S time bi valjda trebalo biti najmanje problema. Tijelo se rada, umire, u meduvremenu radi svakakve gluposti.

Dok smo inkarnirani i imamo tijelo, mi mislimo da smo spoj duse i tijela. Kada umremo, vidimo da vise nemamo tijelo, a i dalje imamo sebe, svoj ego, svoja sjecanja (naravno, ona sjecanja koja imamo iz prethodnog zivota, a koja traju do iduceg, dok nam ih ne obrisu).

 

[Alan_SP]

Kontrola, tj. klopka, ona djeluje preko duse na duh.

Dobro, tu moram priznati da imam problema s definicijama i da bi to netko mogao drugacije nazivati. Pa, nemam zapravo nista protiv. Ako razumijete sto pokusavam reci, odlicno. Ako ne, pa eto, pokusavam to objasniti najbolje sto mogu. A ako nadem bolji nacin, budem to vec napisao.

Imamo dio sebe koji je duh, koji je sve sto postoji, jedno. I iz nekog razloga se on podijelio na duse, koje imaju osjecaj jedinstvenosti, dualnosti, ega, za razliku od duha koji jeste, je jedno.

Neke duse (a tko ce ga znati, mozda i sve?, ali mi za sada imamo posla sa sobom koji jesmo u klopci) su uhvacene u klopku, te su promijenjene zahvaljujuci toj klopci, koja djeluje na njih.

Posto smo promijenjeni, nemamo cistu i jasnu vezu s duhom, te ne mozemo doci do njega (osvijestiti ga) samo tako. Pri tome smo obasuti cijelim nizom smetnji (misli, osjecaja) koji nas udaljavaju od duha. I onda, da bi stvari bile jos gore, ubacuje nas se u tijelo (zapravo povezuje s njime) koje ima cijeli niz svojih problema, smetnji s kojima se dusa treba nositi i zabavljati, a sve samo da se ne povezemo s duhom (osvijestimo da smo to pravi mi).

Glavni mehanizmi kontrole su:

Zaboravljanje - zaborav onemogucava da shvatimo sto nam se desava. Kada polako pocinjemo shvacati neke stvari, bum, evo opet su nam resetirali nase sjecanje i sve ucimo ispocetka

Strah - bojimo se svega i svacega, a prije svega da cemo prestati postojati. I ti strahovi nisu iracionalni. Imamo tijelo koje zaista moze prestati postojati (i hoce prestati postojati). A toliko nas misli da je tijelo.

Inferiornost - uce nas da budemo inferiorni, podlozni autoritetima. Cijelo vrijeme trebamo necije odobravanje, prihvacanje, paznju, ljubav

Neinteligencija - imamo ograniceno vrijeme prije memorijskog reseta, a tako tesko shvacamo mnoge stvari.

Automatizam - vecinu vremena nismo uopce prisutni, vec smo u mislima negdje drugdje u proslosti ili buducnosti, dok se stvari desavaju automatizmom. Da smo prisutni, mogli bi nesto poduzeti, djelovati.

...

Mi mislimo da imamo kontrolu, ali toliko toga zapravo kontrolira nas. Ako i pocnemo uocavati neke stvari, zivot je kratak, zaboraviti cemo. Pa cak i nase sjecanje za ovog zivota je vrlo krhko, neprecizno. Strah je uvijek prisutan i zbog straha se bojimo uraditi nesto.

Nase misli uopce nisu nase, mi smo zapravo pod kontrolom tih misli, iako se mnogi identificiraju s njima. One dolaze izvana, te ih mi samo proizvljavamo i dozivljavamo, te reagiramo na njih. Ali, mi zapravo nismo te misli. Mi samo mislimo da smo mi nase misli.

Kazu da smo mi i podsvjest, te da mnogim stvarima upravlja podsvjest. A ta podsvjest zapravo nije nasa (pod)svjest, vec programi klopke, koji nas drze zarobljenima u toj simulaciji i koji su tu bas zato da ne osvjestimo tko zapravo jesmo. A nazivamo ju podsvjescu, jer je zapravo nismo svjesni, a ona radi tako mnogo stvari koje mi zapravo ne bi uradili.

Kad tako pogledamo na stvari, stvarno smo u nevolji, zar ne?

 

[Alan_SP]

I najava nove knjige Davida Ickea, koja ce uskoro biti dostupna u prodaji (vec je dostupna na njegovoj stranici - imate i ebook verziju, ovo je link na paperback):

Amazon.com: The Road Map: Escaping the Maze of Madness eBook : Icke, David : Kindle Store

Amazon.com: The Road Map: Escaping the Maze of Madness eBook : Icke, David : Kindle Store

www.amazon.com

David Icke’s 1998 book The Biggest Secret was dubbed the Rosetta Stone of conspiracy research for connecting the dots that allowed a much bigger picture to be seen. The Rosetta Stone, discovered in 1799, revealed the language codes that allowed Egyptian hieroglyphics to be understood.

Now, The Road Map presents a massive extension and expansion with the benefit of a further three decades of full-time research. The depth and breadth of this book is astonishing as it reveals both the interdimensional panorama of the conspiracy for human control, and how we can break those chains to walk the road to freedom.

Ever more people are looking at the Maze of Madness called ‘human life’ and asking the BIG questions: What is it all about? Who are we? Where are we? Why is the world as it is?
BIG questions lead to BIG answers and David Icke has been asking them for much of his life and especially since his gigantic awakening after 1990. The Road Map is the latest instalment in his incredible journey to first expose the Maze and then the way out.

Only a relative handful could see the conspiracy for human enslavement when Icke began as a figure of public ridicule, but now the mist is clearing for phenomenal numbers of people who see that the world is nothing like they have been led all their lives to believe that it is.
But how does it all fit together? Why? To what end? The Road Map provides the answers and, for this reason, has to be among the most important and reality-transforming books ever written.