mia
Active member
- Joined
- Sunday 05.09.2021
- Messages
- 62
Želim da postanete apsolutno sebični. Volite sebe, budite ono što jeste.
Ne dajte da skreću vašu pažnju bilo kavi ljudi – ni oni religiozni, ni političari, niti bilo kakve društvene strukture ili pedagozi. Vi niste odgovorni niti političarima niti naciji. Vi ste prije svega odgovorni sami sebi. Samo pogledajte – kad bi svatko volio sebe, brinuo o sebi, njegova bi inteligencija dosegla svoj vrh, njegova bi ljubav bila obilna. Po meni, filozofija sebičnosti učinit će čovjeka zaista altruistom jer će imati tako mnogo toga za dijeliti, tako mnogo toga dati da će darivanje biti pravo veselje, da će dijeljenje biti prava svečanost. Altruizam može biti samo usputni proizvod ljubavi prema sebi.
Zato jer se ne volite, osjećate se slabima – zato jer je ljubav hrana, ona je vaša snaga. Naravno, kako ćete se osjećati odgovornima? Vi prebacujete odgovornost na tuđa ramena. Bog je odgovoran, sudbina je odgovorna. Izbjegavanjem odgovornosti uništavate vašu individualnost. Ali odgovornost možete prihvatiti samo ako silno volite sebe.
Ja prihvaćam svoju odgovornost i uživam u njoj. Prebacivanje odgovornosti na drugoga znači gubitak slobode, to znači početak robovanja, biti na milost i nemilost drugih. Štogod ja jesam, potpuno sam i jedini odgovoran za to. To mi daje veliku snagu. Ukorjenjuje me, usredotočuje me. Ali evo izvora te odgovornosti: ja volim sebe. Prošao sam također kroz istu vrstu masovnog izrabljivanja. No od samog početka bilo mi je jasno – budu li me gurali ne nebo, odbit ću otići tamo. Svojevoljno sam spreman otići u pakao. Barem ću biti nezavisan, bit će to moj izbor.
Moji roditelji, moji učitelji i profesori bavili su se sa mnom. Ali ja sam im rekao:
„Jedno je sigurno - ne mogu prihvatiti nikakav mito da bi postao rob. Radije bih patio cijelu vječnost u paklenoj vatri, ali ostat ću ono što jesam. Barem ću imati tu radost – da je to moj izbor i da me nitko nije prisilio na to.“
Mislite li da možete uživati da vas uzmu u raj kao zatvorenika? Kakav će to raj biti kad uđete u njega slijedeći Isusa Krista, Mojsija, Buddhu ili Krišnu, raj u kojem se očekuje da budete slijepi sljedbenici, raj u kojem ne možete ništa pitati, ništa istraživati? Takav raj je lošiji od pakla. Ali ljude su odvraćali od njihovog izvora.
Ja samo želim da se vratite kući. Poštujte sebe. Osjećajte radost i ponos jer vas postojanje treba. Inače ne biste bili ovdje. Veselite se da to postojanje ne može biti bez vas. Zato ste ovdje. Postojanje vam je dalo priliku, život sa silnim blagom skrivenim u vama – s ljepotom, zanosom, slobodom.
Ali vi niste samostalni! Vi ste kršćanin, budista, hindus. A ja želim da vjerujete samo u jedno: u postojanje. Nema potrebe odlaziti ni u kakvu sinagogu ili crkvu. Ako ne možete doživjeti nebo, zvijezde, zalazak i izlazak sunca, cvijeće kako cvjeta, ptice kako pjevaju... cijelo postojanje je jedna propovijed koju nije pripremio neki svećenik... ona je posvuda.
Vi morate samo vjerovati sebi. To znači da morate voljeti sebe. A kad vjerujete u sebe i volite se, očito je da ste preuzeli odgovornost na svoja leđa. To vam daje tako silno iskustvo da postojite, da vas nitko više ne može zarobiti.
Vidite li ljepotu pojedinca koji stoji na vlastitim nogama? I što god da se dogodi – radost ili tuga, život ili smrt – čovjek koji voli sebe tako je cjelovit da će moći ne samo uživati u životu, već će uživati i u smrti.
Izvor: Osho, knjiga o muškarcu
Ne dajte da skreću vašu pažnju bilo kavi ljudi – ni oni religiozni, ni političari, niti bilo kakve društvene strukture ili pedagozi. Vi niste odgovorni niti političarima niti naciji. Vi ste prije svega odgovorni sami sebi. Samo pogledajte – kad bi svatko volio sebe, brinuo o sebi, njegova bi inteligencija dosegla svoj vrh, njegova bi ljubav bila obilna. Po meni, filozofija sebičnosti učinit će čovjeka zaista altruistom jer će imati tako mnogo toga za dijeliti, tako mnogo toga dati da će darivanje biti pravo veselje, da će dijeljenje biti prava svečanost. Altruizam može biti samo usputni proizvod ljubavi prema sebi.
Zato jer se ne volite, osjećate se slabima – zato jer je ljubav hrana, ona je vaša snaga. Naravno, kako ćete se osjećati odgovornima? Vi prebacujete odgovornost na tuđa ramena. Bog je odgovoran, sudbina je odgovorna. Izbjegavanjem odgovornosti uništavate vašu individualnost. Ali odgovornost možete prihvatiti samo ako silno volite sebe.
Ja prihvaćam svoju odgovornost i uživam u njoj. Prebacivanje odgovornosti na drugoga znači gubitak slobode, to znači početak robovanja, biti na milost i nemilost drugih. Štogod ja jesam, potpuno sam i jedini odgovoran za to. To mi daje veliku snagu. Ukorjenjuje me, usredotočuje me. Ali evo izvora te odgovornosti: ja volim sebe. Prošao sam također kroz istu vrstu masovnog izrabljivanja. No od samog početka bilo mi je jasno – budu li me gurali ne nebo, odbit ću otići tamo. Svojevoljno sam spreman otići u pakao. Barem ću biti nezavisan, bit će to moj izbor.
Moji roditelji, moji učitelji i profesori bavili su se sa mnom. Ali ja sam im rekao:
„Jedno je sigurno - ne mogu prihvatiti nikakav mito da bi postao rob. Radije bih patio cijelu vječnost u paklenoj vatri, ali ostat ću ono što jesam. Barem ću imati tu radost – da je to moj izbor i da me nitko nije prisilio na to.“
Mislite li da možete uživati da vas uzmu u raj kao zatvorenika? Kakav će to raj biti kad uđete u njega slijedeći Isusa Krista, Mojsija, Buddhu ili Krišnu, raj u kojem se očekuje da budete slijepi sljedbenici, raj u kojem ne možete ništa pitati, ništa istraživati? Takav raj je lošiji od pakla. Ali ljude su odvraćali od njihovog izvora.
Ja samo želim da se vratite kući. Poštujte sebe. Osjećajte radost i ponos jer vas postojanje treba. Inače ne biste bili ovdje. Veselite se da to postojanje ne može biti bez vas. Zato ste ovdje. Postojanje vam je dalo priliku, život sa silnim blagom skrivenim u vama – s ljepotom, zanosom, slobodom.
Ali vi niste samostalni! Vi ste kršćanin, budista, hindus. A ja želim da vjerujete samo u jedno: u postojanje. Nema potrebe odlaziti ni u kakvu sinagogu ili crkvu. Ako ne možete doživjeti nebo, zvijezde, zalazak i izlazak sunca, cvijeće kako cvjeta, ptice kako pjevaju... cijelo postojanje je jedna propovijed koju nije pripremio neki svećenik... ona je posvuda.
Vi morate samo vjerovati sebi. To znači da morate voljeti sebe. A kad vjerujete u sebe i volite se, očito je da ste preuzeli odgovornost na svoja leđa. To vam daje tako silno iskustvo da postojite, da vas nitko više ne može zarobiti.
Vidite li ljepotu pojedinca koji stoji na vlastitim nogama? I što god da se dogodi – radost ili tuga, život ili smrt – čovjek koji voli sebe tako je cjelovit da će moći ne samo uživati u životu, već će uživati i u smrti.
Izvor: Osho, knjiga o muškarcu