mia
Active member
- Joined
- Sunday 05.09.2021
- Messages
- 62
„Istinsko svjetlo, kozmičko nepokretno svjetlo je izvor svog nastajanja. Ono je najviša stvarnost. Ustvari je nemoguće vidjeti to svjetlo. Nemoguće ga je sa našim čulima pojmiti. To svjetlo, čovjek može da spozna samo iznutra; u nepokretnoj točki , koja je središte svega.“
Kako i sa koje polazišne tačke prosuđujemo što je stvarnost? Zar ne započinje sve u našem unutrašnjem biću; u malom svijetu mikrokozmosa?
U mikrokozmosu se nalazi naše tijelo sa čulnim organima, osjećajima i mislima - neprestano u pokretu kao u nekoj lančanoj reakciji ili u vrtlogu. To je ono što mi nazivamo „čovjekom“.
Kada se primirimo onda možemo iskusiti da se pored svega toga ili u pozadini nalazi jedan tihi Netko ili nešto nevidljivo koje sve opaža. To je kao jedan tihi plamen koji nazivamo svjesnost. On omogućava nastanak svega preostalog. Neprestano je prisutan čak i kad se sve drugo mijenja.
Ovaj plamen se može shvatiti kao pozadina na kojoj se kao u nekom hologramu projiciraju višedimenzionalne slike. Značenje holograma se sastoji u tome da svaki pojedini dio sadrži mnogo potpunih slika cjeline. Svaki dio slike sadrži umanjenu i malo mutnu, ali ipak potpunu sliku.
Nakon otkrića tehnologije holograma nastala je također i analogija sa našim univerzumom, to znači da naš univerzum možemo usporediti sa hologramom. Sve se može kroz to projicirati, pahuljice i zvijezde ali i predstava jedne više stvarnosti koja potječe izvan prostorno - vremenske stvarnosti.
Ova saznanja današnje nauke daju naslutiti da svijet nije onakav kako se mislilo. On nije skupina posebnih stvari i pojava već je projekcija u svjetlu univerzalne svjesnosti. Pri tome je prisutna važna činjenica da svaki pojedini dio te stvarnosti stoji u vezi sa svim ostalim i nosi u sebi otisak prema univerzalnom zakonu „kako gore tako dolje“.
Drugim riječima: U svim stvarima se očituje životni princip jednog jedinstvenog organizma. Materija je otkrivenje života, ali ipak ne živi iz sebe same - ona je samo forma čovjeka, sunca ili drveta. Materija nastaje od svjetlosnih valova koji prenose ideje univerzuma, zapravo Božanskog.
Ipak iz sebe samih nemaju realan život, već su samo sjaj, san, projekcija. Sa ove točke gledišta, također možemo razumjeti zašto se u znanosti i tehnologiji pojavljuju nesavršene i često suprotne teorije. To je kao istraživanje sjenke. I tko istražuje sjenke? Sjenka sama?
Postoji jedan istinski život i jedno univerzalno svjetlo. Ne svjetlo koje prijeđe u sekundi 300 000 km, već svjetlo koje se kreće nemjerljivom brzinom. To je svjetlo koje ne mora nikuda putovati, ono je sveprisutno. Nazivamo ga „svjetlo svjetla“, materijalna egzistencija ili stvarna životna podloga za univerzum i za nas. Čovjek mora u sebi svjesno otkriti to svjetlo kao unutrašnju esenciju. Svijet, realnost koju poimamo ovisi uvijek od polazišne pozicije, svjesnosti promatrača.
U tome osjetilni organi igraju važnu ulogu. Ako zaista hoćemo spoznati jasnu sliku stvarnosti, moramo pronaći jednu čvrstu, nepromjenljivu točku opažanja.
To je kao fotografiranje aparatom koji je u pokretu. Slike su nejasne, tek ako smo iznutra mirni i nepokretni, dobit ćemo jasnu sliku. Taj nepokretni centar se skriva u nama. Sadrži istinsku, ljudsku esenciju i istovremeno je sveukupna središnja točka sveg bivanja.
C. G. Jung, švicarski psihijatar jednom je rekao: “Tko gleda prema van, sanja – Tko usmjeri pogled unutra - budi se.“
Buđenje vodi istini, oboje je međusobno povezano. Da bi se mogao probuditi, čovjek mora čeznuti za istinom. To znači: poticati čežnju za prosvjetljenjem i spoznajom, sve podrediti tom svjetlu; sigurno korak po korak.
To se događa kroz spoznaju srcem, iz dana u dan, iz trena u trena, spoznaju toga što se nalazi u vezi sa dušom, sa unutrašnjim. Na taj način ćemo se neprekidno približavati izvoru, jezgri našeg bića.
Tako će se plamen naše svjesnosti sve jače očitovati u našem mikrokozmosu. Kroz to će osobne brige i strahovi biti sve manji i napokon nestati. Naša ograničenja i lažne predodžbe će nestati i koncept velike cjeline će doći na njihovo mjesto. Naravno da to neće ići samo, bez bola i patnje.
To znači, gledati unutra i bez odgađanja ići putem ka praizvornom svjetlu i istini vlastitoga bića.
To znači, svjestan život i moć rasuđivanja između bića sjenke i bića svjetla.
Walter Russel
Kako i sa koje polazišne tačke prosuđujemo što je stvarnost? Zar ne započinje sve u našem unutrašnjem biću; u malom svijetu mikrokozmosa?
U mikrokozmosu se nalazi naše tijelo sa čulnim organima, osjećajima i mislima - neprestano u pokretu kao u nekoj lančanoj reakciji ili u vrtlogu. To je ono što mi nazivamo „čovjekom“.
Kada se primirimo onda možemo iskusiti da se pored svega toga ili u pozadini nalazi jedan tihi Netko ili nešto nevidljivo koje sve opaža. To je kao jedan tihi plamen koji nazivamo svjesnost. On omogućava nastanak svega preostalog. Neprestano je prisutan čak i kad se sve drugo mijenja.
Ovaj plamen se može shvatiti kao pozadina na kojoj se kao u nekom hologramu projiciraju višedimenzionalne slike. Značenje holograma se sastoji u tome da svaki pojedini dio sadrži mnogo potpunih slika cjeline. Svaki dio slike sadrži umanjenu i malo mutnu, ali ipak potpunu sliku.
Nakon otkrića tehnologije holograma nastala je također i analogija sa našim univerzumom, to znači da naš univerzum možemo usporediti sa hologramom. Sve se može kroz to projicirati, pahuljice i zvijezde ali i predstava jedne više stvarnosti koja potječe izvan prostorno - vremenske stvarnosti.
Ova saznanja današnje nauke daju naslutiti da svijet nije onakav kako se mislilo. On nije skupina posebnih stvari i pojava već je projekcija u svjetlu univerzalne svjesnosti. Pri tome je prisutna važna činjenica da svaki pojedini dio te stvarnosti stoji u vezi sa svim ostalim i nosi u sebi otisak prema univerzalnom zakonu „kako gore tako dolje“.
Drugim riječima: U svim stvarima se očituje životni princip jednog jedinstvenog organizma. Materija je otkrivenje života, ali ipak ne živi iz sebe same - ona je samo forma čovjeka, sunca ili drveta. Materija nastaje od svjetlosnih valova koji prenose ideje univerzuma, zapravo Božanskog.
Ipak iz sebe samih nemaju realan život, već su samo sjaj, san, projekcija. Sa ove točke gledišta, također možemo razumjeti zašto se u znanosti i tehnologiji pojavljuju nesavršene i često suprotne teorije. To je kao istraživanje sjenke. I tko istražuje sjenke? Sjenka sama?
Postoji jedan istinski život i jedno univerzalno svjetlo. Ne svjetlo koje prijeđe u sekundi 300 000 km, već svjetlo koje se kreće nemjerljivom brzinom. To je svjetlo koje ne mora nikuda putovati, ono je sveprisutno. Nazivamo ga „svjetlo svjetla“, materijalna egzistencija ili stvarna životna podloga za univerzum i za nas. Čovjek mora u sebi svjesno otkriti to svjetlo kao unutrašnju esenciju. Svijet, realnost koju poimamo ovisi uvijek od polazišne pozicije, svjesnosti promatrača.
U tome osjetilni organi igraju važnu ulogu. Ako zaista hoćemo spoznati jasnu sliku stvarnosti, moramo pronaći jednu čvrstu, nepromjenljivu točku opažanja.
To je kao fotografiranje aparatom koji je u pokretu. Slike su nejasne, tek ako smo iznutra mirni i nepokretni, dobit ćemo jasnu sliku. Taj nepokretni centar se skriva u nama. Sadrži istinsku, ljudsku esenciju i istovremeno je sveukupna središnja točka sveg bivanja.
C. G. Jung, švicarski psihijatar jednom je rekao: “Tko gleda prema van, sanja – Tko usmjeri pogled unutra - budi se.“
Buđenje vodi istini, oboje je međusobno povezano. Da bi se mogao probuditi, čovjek mora čeznuti za istinom. To znači: poticati čežnju za prosvjetljenjem i spoznajom, sve podrediti tom svjetlu; sigurno korak po korak.
To se događa kroz spoznaju srcem, iz dana u dan, iz trena u trena, spoznaju toga što se nalazi u vezi sa dušom, sa unutrašnjim. Na taj način ćemo se neprekidno približavati izvoru, jezgri našeg bića.
Tako će se plamen naše svjesnosti sve jače očitovati u našem mikrokozmosu. Kroz to će osobne brige i strahovi biti sve manji i napokon nestati. Naša ograničenja i lažne predodžbe će nestati i koncept velike cjeline će doći na njihovo mjesto. Naravno da to neće ići samo, bez bola i patnje.
To znači, gledati unutra i bez odgađanja ići putem ka praizvornom svjetlu i istini vlastitoga bića.
To znači, svjestan život i moć rasuđivanja između bića sjenke i bića svjetla.
Walter Russel