Što postoji, što je stvarno? (1 Viewer)

[Alan_SP]

Evo, bas sam napisao jedan odgovor na jednoj drugoj stranici, pa da ga stavim ovdje kao uvod u ovu temu, a tema je, sto je stvarno, sto postoji, te kako znati sto je bitnije, vaznije.

A odakle Vam ideja da Svemir uopste postoji?

A odakle Vam ideja da Svemir uopste postoji?

Odlicno pitanje, ali tu se vracamo na ono sto se desava u nasim glavama (ok, ili barem u mojoj glavi, stvarno ne znam sto se desava u tudim glavama, te isto tako ne znam da li se ista uopce desava u tudim glavama, jer na kraju krajeva, mozda je sve sto "postoji" zaista samo u mojoj glavi).

Imas recimo i ovaj kratki roman, koji je pretocen u kratak film (postoji zapravo vise verzija, mozes googlati ako zelis), The Egg, a ovdje mozes naci doticni film, kao i link na pricu po kojoj je nastao: Filmovi i video zapisi o duhovnim iskustvima

Prema tome, postoji samo jedna svijest, tvoja, koja je reinkarnacija svih svjesti u svemiru, te jos jedna druga svijest, Bog.

Ali, cim nesto postoji u tvojoj glavi, onda to postoji. To je osnova filozofije. Ako mozemo raspravljati o necemu, svjesni smo necega, to postoji. Cak i ako nismo svjesni necega, to isto postoji, dok god je netko svjestan toga. To je ona stara pitalica, da li stablo u sumi pri padu proizvodi neki zvuk, ako nema nikoga da bi cuo njegov pad.

Samo postojanje svijesti, ma kakva god ona bila, znaci da postoji sve ono cega je svijest svjesna. A ne negira postojanje nicega cega svjest nije svjesna.

Da probam to jos jednostavnije reci, postoji puno vise od onog sto smo mi svjesni, a sasvim sigurno postoji sve ono cega jesmo svjesni!!!

To ti je tako, postojanje je ono sto stvara svjesnost, ne nuzno nasa osobna, ali i nasa osobna svjesnost stvara, a cjelokupna stvarnost je u najmanju ruku sve ono sto je u svim svjestima.

Citirani post mozete pronaci ovdje.

Osnovna ideja koja nas sve moze muciti, koja je "stvarnost" "stvarnija", a koja "manje stvarna".

Vec sam vam spomenuo da sam u kontaktu sa svojim "visim sebstvom", ili skraceno VSom, o cemu sam pisao ovdje: Moj VS (Više Sebstvo) i ja

On je napravio svijet u koji odlazim kada zelim biti s njime, a mogu postati njega svjestan i ovdje, u ovom svijetu, pri tome mi on "postoji", tj njegova pozicija je u tocno odredenom prostoru, iako to nekome mozda nije bas najjasnije, ali najjednostavnija analogija je, kao da drzite recimo skare u nekoj ladici. Kada god pozelite naci skare, samo odete do te ladice. Tako je i meni moj VS u izvjesnom prostoru.

Tu bih dodao da ja i inace funkcioniram preko prostora, tj. mogu pamtiti i vizualizirati i razmisljati putem prostora, koristeci prostor kao ono cime radim. Ne znam kako je to za druge tipove ljudi, tako da ako vi tako ne funkcionirate, ne brinite, vama stvari ne moraju funkcionirati kao meni, ali to ne znaci da je to bolje ili losije, to je jednostavno tako.

Da se ja sada vratim svijetu i postojanju njega. Moje je pitanje bilo, koji je svijet bitniji, vazniji, pa i "stvarniji". Odgovor je izuzetno jednastavan:

Svi svjetovi su JEDNAKO vazni i stvarni!!!

Ovo je kljucno za shvacanje svega, a ujedno se direktno nadovezuje na odgovor s drugog foruma koji sam ovdje podijelio.

Mi ljudi znamo cesto zivjeti u virtualnim stvarnostima, za koje nekada neki misle da one nisu vazne. Recimo, neki ljudi su vise u svojim glavama na FaceBooku, ili negdje drugdje u virtuali, ali te stvarnosti su jednako stvarne kao i sve druge "virtualnosti".

Pa i ova stvarnost za koju mislimo da je stvarna je svojevrsna "virtualnost". Samo da vas podsjetim na onu misao o covjeku koji je sanjao da je leptir, pa sada ne zna da li je covjek koji je sanjao da je leptir, ili da je leptir koji sada sanja da je covjek.

Ako malo googlate, naci cete o kome se radi: Zhuang Zhou - Wikipedia

Jos neke mudrosti od ucitelja Zhuanga

"Čovek u snu pije vino, a ujutru plače i kuka. Čovek plače u snu, ali ujutro veselo kreće u lov. Dok sanja ne zna da je to san. U snu pokušava da razjasni san. Tek kad se probudi, shvata da je sanjao. Tako i nakon velikog buđenja shvatamo da je ovo veliki san. Budale umišljaju da su budni i da znaju da li su kneževi ili čobani. U stvarnosti, međutim, i vi i ja smo san. Štaviše, i sama činjenica da vam ja govorim da sanjate, sama za sebe je san... Veliki mudrac sposoban da pronikne u tu tajnu teško da će se pojaviti na ovom svetu i za deset hiljada godina."

"Mudracu nije stalo da zna zašto živi. Niti mu je stalo da zna zašto umire. On čak ni ne zna šta od toga dolazi pre a šta posle. Sledeći prirodni tok preobražaja postao je jedna određena stvar, sada jednostavno čeka dalji preobražaj. Pored toga, kada čovek prolazi kroz preobražaj, kako može biti siguran ne biva preobražen? A kada ne prolazi kroz preobražaj, kako može biti siguran da već nije preobražen?"

"Noge patke su kratke, ali ako pokušamo da ih produžimo patka će osetiti bol, ždralove noge su duge, ali ako pokušamo da ih skratimo, ždral će osećati bol. Stoga ne treba da skraćujemo ono što je po prirodi dugo, niti produžavamo ono što je po prirodi kratko."

"Jednom sam ja, Čuang Ce, sanjao da sam leptir. Lepršajući naokolo, srećan i veseo, radio sam šta mi se prohte. Ne bejah svestan da sam Čuang Ce. Odjednom, probudih se, i gle, ponovo bejah Čuang Ce. Sada ne znam jesam li čovek koji je sanjao da je leptir, ili leptir koji sanja da je čovek? Između čoveka i leptira mora postojati razlika! To je ono što se naziva preobražaj stvari."

Sve nase stvarnosti u kojima smo uronjeni svojom svjesoscu su jednako prave, jednako vazne. Iako mozda i bjezimo iz jedne stvarnosti u drugu, to ne mijenja vaznost stvarnosti u koju bjezimo, ili pak stvarnosti iz koje bjezimo. Sve stvarnosti u kojima postojimo, ali i kojih nismo svjesni, te ne postojimo u njima su jednako vazne i stvarne onima koji u njima postoje i koji su ih svjesni.

Virtualna stvarnost je mozda i ova stvarnost, kao sto je sugerirano u filmu Matrix (onom prvom).

Sto nas ceka dalje, gdje idemo, gdje ce nasa svjesnost prebivati kada umremo, kako cemo izgledati? Sve su to dobra, vazna pitanja, ali odgovor je i dalje isti: Postojati cemo, te su sva ta nasa postojanja i dalje jednako vazna i bitna. Bas kao sto je moj VS meni objasnio kada je rekao da nema razlike izmedu stvarnosti, da su sve one jednako vazne, ravnopravne i jednako bitne. Gdje god da jeste svojom svjescu, vi tamo jeste i to jeste stvarnost. Doduse, drugi to mozda ne shvacaju i ne dijele, ali za vas je to apsolutna stvarnost.

 

[Alan_SP]

Na ovu temu o tome sto je stvarnije, vaznije, a sto manje stvarno, manje vaznije, odlicno se nadovezuje i ova prica o Mayi (iluziji):

Priča o Mayi i Brahmanu, o snovima i božanstvu

Postoji stara priča iz Indije o Bogu, Brahmi, koji je bio sam. Ništa nije postojalo osim Brahme i njemu je bilo potpuno dosadno. Brahma je odlučio igrati igru, ali nije se imao s kim igrati. Tako je stvorio prekrasnu božicu Mayu samo za zabavu.

Kad je Maya počela postojati i kada joj je Brahma rekao svrhu njezina postojanja, rekla je: "Dobro, igrajmo se najdivnijom igrom, ali, Brahma, stvori svijet prema mojim uputama."

Brahma je pristao i, prema Mayinim uputama, stvorio cijeli svemir, sunce i zvijezde, mjesec i planete. On je stvorio život na Zemlji: životinje, oceane, atmosferu, sve.

Maya je rekla: “Kako je lijep ovaj svijet iluzija koji si stvorio. Sada želim da, Brahma, stvoriš životinju koja je toliko inteligentna i svjesna da zna cijeniti tvoje vlastito stvaranje.”

Konačno, Brahma je stvorio ljude, a kada je završio sa stvaranjem, pitao je Mayo kada će igra početi.

"Sad ćemo početi" , rekla je. Uzela je Brahmu i izrezala ga na tisuće malih, sićušnih komadića. Stavila je komadić u svakog muškarca i rekla: „Sad igra počinje! Stvorit ću iluziju da zaboravite što ste i tko ste, a vi ćete pokušati pronaći sebe!

Maya je stvorila snove, a Brahma se i danas pokušava sjetiti tko je ona. Kada se probudite iz sna, ponovno postajete Brahma i ponovno dobivate svoje božanstvo.

Prica je strojno prevedena sa Slovenskog, a originalni tekst mozete pronaci ovdje: Zgodba o Mayi in Brahmanu, o sanjah in božanskosti - Višja Vibracija

 

[Alan_SP]

Da li je zivot iluzija? San? Ili je stvaran?

Je li život iluzija? (Tibetanski budistički vodič)

Neka učenja kažu da je život iluzija; drugi da ga stvara karma. Ostvarenim majstorima koji su izvan kontrole karmičkog zakona, svijet se čini kao fatamorgana, a ne čvrsta ili stvarna. Ako nema vezanosti, nema ni tuge ni ljutnje, jer im se sve čini kao iluzija.

Za većinu ljudi, međutim, život se čini čvrstim i stvarnim. Sve dok djelujemo kroz karmičku uzročnost, moramo strogo slijediti njezine stroge zakone. Čini se da fenomeni postoje i nastavljaju se zbog naših karmičkih tendencija. Oni su poput sna. Budući da spavamo, vjerujemo da su stvarni.

Budistička učenja kažu da je svijet kreacija uma. Ništa nije stvarno. Čak je i najviša planina projekcija uma. Ali kako, možemo se zapitati, naš um može stvoriti čvrstu planinu pred nama?

Pojam planine stvorio je um. I um je stvorio planinu. Ako nema uma, ako nema promatrača (bila to planina ili ne), planina je samo ideja. Bez misli ili ideje o postojanju ili nepostojanju planine, planina se uopće ne bi manifestirala. Ideja i naziv "planina" je stoga plod uma.

Buddha kaže u Karmashataka Sutri:
Različite karme stvorile su različite svjetove.

Buddha kaže u Mahakarunapundarika Sutri:
Svijet je proizveden i manifestiran karmom. Bića su stvorena karmom. Karma ih uzrokuje. Karma ih individualizira.

Abhidharmakosha kaže:
Raznolikost svijeta rođena je iz karme.

Neki od vas se možda pitaju: Ako je život poput iluzije, koja je svrha išta raditi? Zašto raditi na sebi? Ili zašto raditi u vanjskom svijetu? Na kraju krajeva, naši se životi temelje na našim reakcijama i odrazima naših mentalnih navika, koje zapravo nemaju stvarnost.

Ipak, moramo pokušati poboljšati svoj iluzorni život. U suprotnom, i dalje ćemo biti mučeni iluzornim događajima. Ne shvaćajući da su to iluzije, patimo kao da su stvarne.

Mirna smrt, radosno ponovno rođenje
Tibetanski budistički vodič

Strojno prevedeno sa slovenskog: Ali je življenje iluzija? (Tibetanski budistični vodnik) - Višja Vibracija