Da li napredujemo kontinuirano, ili u kvantnim skokovima? (1 Viewer)

[Alan_SP]

Pod napretkom mislim prije svega na duhovni rad i rad na sebi, ali se vjerojatno to moze primjetiti i na svim drugim poljima ljudskog (a vjerojatno i svih drugih) djelovanja.

Ono sto sam primjetio jeste da iako stalno radim na svojem duhovnom razvoju, nema stalno napretka. Nekada to izgleda kao da se nista ne desava, kao da nista ne radim. I onda, odjednom, desi se neki uvid, neki proboj, nesto sto mi pokazuje da onaj prethodni trud nije bio uzaludan. Pa sam se poceo pitati, a da li mi mozemo napredovati kontinuirano, a ja samo krivo radim vecinu vremena, ili pak radim (vise manje) dobro, a nedostatak kontinuiranog napredovanja je zapravo posljedica prirode napredovanja kao takvog.

I da malo objasnim sto mislim pod kontinuiranim napredovanjem i kvantnim skokovima.

Kontinuirano napredovanje bi bilo, kada se nesto radi, svaki i najmanji ulozeni napor, rad, trud daje neke trenutacno vidljive rezultate. Pomalo kao kada zidamo kucu, pa svaka cigla koju stavimo, moze se vidjeti odmah (iako mozda iz daljine gledano se ne vidi razlika).

Kvantni skokovi su termin iz kvantne fizike, gdje energija moze zauzimati stanja koja su relativno udaljena jedno od drugog, ali ne i stanja izmedu toga. Neka analogija bi bila kao u RPG igrama, gdje napredujemo tek kada skupimo dovoljno iskustva (experience) i kada se to desi, mi prelazimo na novi nivo (level up). Skupljanje iskustva, iako se stalno desava, ne utjece na trenutacnu sposobnost karaktera sve dok ne postignemo tu neku granicu za prelazak na novi nivo. I kada se to desi, da skupimo dovoljno iskustva, onda odjednom, i s dobitkom najmanjeg iskustva napredujemo znacajno i dobijamo nove sposobnosti, a prividno totalno nesrazmjerno s obzirom na nivo iskustva koji smo u tom trenutku stekli u odnosu na sposobnosti koje smo dobili.

Trenutacno sam misljenja da je u prirodi stvari napredak putem kvantnih skokova, koji trazi nas konstantni rad i trud kroz neko duze vrijeme, ali koji ne daje trenutacne rezultate, dok ne dostignemo tu neku granicu koja nam je nevidljiva i nespoznatljiva, kada odjednom dobijemo nove uvide, spoznaje i sposobnosti ili barem sposobnost napredovanja i u drugim smjerovima koji su nam do tada bili zatvoreni.

Sto vi mislite o tome? Kako vama izgleda vase napredovanje u duhovnom radu?

 

[Jasna_369]

Pod napretkom mislim prije svega na duhovni rad i rad na sebi, ali se vjerojatno to moze primjetiti i na svim drugim poljima ljudskog (a vjerojatno i svih drugih) djelovanja.

Ono sto sam primjetio jeste da iako stalno radim na svojem duhovnom razvoju, nema stalno napretka. Nekada to izgleda kao da se nista ne desava, kao da nista ne radim. I onda, odjednom, desi se neki uvid, neki proboj, nesto sto mi pokazuje da onaj prethodni trud nije bio uzaludan. Pa sam se poceo pitati, a da li mi mozemo napredovati kontinuirano, a ja samo krivo radim vecinu vremena, ili pak radim (vise manje) dobro, a nedostatak kontinuiranog napredovanja je zapravo posljedica prirode napredovanja kao takvog.

I da malo objasnim sto mislim pod kontinuiranim napredovanjem i kvantnim skokovima.

Kontinuirano napredovanje bi bilo, kada se nesto radi, svaki i najmanji ulozeni napor, rad, trud daje neke trenutacno vidljive rezultate. Pomalo kao kada zidamo kucu, pa svaka cigla koju stavimo, moze se vidjeti odmah (iako mozda iz daljine gledano se ne vidi razlika).

Kvantni skokovi su termin iz kvantne fizike, gdje energija moze zauzimati stanja koja su relativno udaljena jedno od drugog, ali ne i stanja izmedu toga. Neka analogija bi bila kao u RPG igrama, gdje napredujemo tek kada skupimo dovoljno iskustva (experience) i kada se to desi, mi prelazimo na novi nivo (level up). Skupljanje iskustva, iako se stalno desava, ne utjece na trenutacnu sposobnost karaktera sve dok ne postignemo tu neku granicu za prelazak na novi nivo. I kada se to desi, da skupimo dovoljno iskustva, onda odjednom, i s dobitkom najmanjeg iskustva napredujemo znacajno i dobijamo nove sposobnosti, a prividno totalno nesrazmjerno s obzirom na nivo iskustva koji smo u tom trenutku stekli u odnosu na sposobnosti koje smo dobili.

Trenutacno sam misljenja da je u prirodi stvari napredak putem kvantnih skokova, koji trazi nas konstantni rad i trud kroz neko duze vrijeme, ali koji ne daje trenutacne rezultate, dok ne dostignemo tu neku granicu koja nam je nevidljiva i nespoznatljiva, kada odjednom dobijemo nove uvide, spoznaje i sposobnosti ili barem sposobnost napredovanja i u drugim smjerovima koji su nam do tada bili zatvoreni.

Sto vi mislite o tome? Kako vama izgleda vase napredovanje u duhovnom radu?

Ja sam primjetila da nakon nekog kvalitetnog tečaja odmah nastupa kvantni skok, otvara nam nove uvide i načine rada na sebi i drugima. Skokovi koji dolaze vlastitim radom su rjeđi, ali se isto događaju. Obično do bude bljesak neke spoznaje koja ti se naglo otvori. Kad se to dogodi, uglavnom napišem članak na forumu, pa se može vidjeti na šta mislim . Ako neka praksa u dužem razdoblju ne dovede do neke nove spoznaje i uvida, možda nije prava za nas.

 

[Alan_SP]

Interesantno. Ovo da se dolazi do skokova nakon kvalitetnih tecajeva, moze se promatrati i iz perspektive da kada smo spremni za napredovanje, onda prilike za napredovanje dolaze u raznim oblicima, ukljucujuci naravno i kvalitetne tecajeve. Time se postavlja pitanje sto je bilo prije, podizanje svijesti, ili pak tecaj.

Kada gledam sada samog sebe i sto se meni desava ovih dana (ili ne bas samo dana, vec neko vrijeme), primjecujem da se sve desava nekako ... hm, reci na vrijeme i u pravi cas mozda nije dobar izraz, jer se mozda radi samo o tome da dok se meni upali lampica da nesto uradim i primjetim, to je mozda vec postojalo tu vec duze vrijeme, ali ja to nisam prije primjecivao. Mozda bi bolje bilo reci da kada ja dodem do necega, tada primjetim u svojoj okolini i/ili stvarnosti nesto sto ce mi pomoci u vezi toga. A to je mozda vec odavno bilo tu?

Tu zelim reci, uzrocno-posljedicni lanac mi je trenutacno nekako upitan, tj. nisam siguran sto je uzrok, a sto je posljedica jer sada nekako mislim da sve moze biti istovremeno i uzrok i posljedica.

Ne bih to ni odvise intelektualizirao, ali imam dojam da zivimo u obilju oko nas, svega ima, samo mi to ne primjecujemo (ili primjecujemo, kako tko, kako kada). I onda kada primjetimo, iznenadimo se kako sve fantasticnih stvari ima oko nas.

Jos uvijek to obradujem u sebi, pokusavam to shvatiti i objasniti samom sebi. Mozda se sav napredak svodi na primjecivanje svega toga sto je vec odavno u nama i oko nas samih? Mozda je to samo to pitanje svijesti, osvjestavanja toga sto Jeste?

Uh, izgleda da sada vec odlazim u drugu temu, tj. sto je to napredak.