- Joined
- Saturday 12.06.2021
- Messages
- 186
Moje sazrijevanje i želja za kućicom na selu je išla postupno kroz godine. U mladim godinama, grad je za mene bio privlačno mjesto. Disko klubovi, kina, ponekad kazališe, koncert, ... uživala sam u svim tim događanjima i smatrala kako su ljudi u manjim mjestima zakinuti za sve te gradske ljepote. Pa kad su još stigli i shoping centri 
... što više dućana na jednom mjesto, to je izgledalo bolje . A onda polako, skoro neprimjetno, shvatila sam da više ne idem u klubove i kina, da se iz shopinga često vraćam iscrpljena, pa mi treba par sati da se vratim u normalu. Nisam razmišljala zašto se to događa, vozila sam se do posla svako jutro po pola sata, sat do posla, a isto toliko i nazad, a vrijeme kod kuće ispunila gomilom obaveza... Najdraži trenuci su mi postali vikendom šetnja oko Jarunskog jezera i osjećaj prirode tamo... makar je ponekad i tamo gužva, pa osjećaj prirode izostane. Tu se nametnula ideja da bi umjesto šetnje u prirodi jednom tjedno, bilo zaista lijepo biti cijelo vrijeme u prirodi.... i tako je krenulo... potreba sa slobodom i istinskom povezanošću s pravim vrijednostima... u sebi i izvan sebe su pokrenuli ideju za kupnjom kućice na selu.
Kako sam već godinama na duhovnom putu i uživam u istraživanju istina i naše iskonsjke prirode i snage, jedan od osnovnih uvjeta je bio povezati se s ljudima sličnog razmišljanja. To me je je dovelo do Krnjaka gdje je okupljanje istomišljenika već krenulo.
Nakon određene lokacije, trebalo je još pronaći odgovarajuću kući sa zemljom, što na prvu ne izgleda kao pretežak izazov u području gdje je samo 20tak posto kućica naseljeno..... Ali naravno imali smo i puno inicijalnih želja koje smo htjeli sve ostvariti... izvorska voda u kući, nekoliko hektara zemlje, kućica spremna barem za inicijalno useljenje prije uređenja, osama, udaljenost od prometne ceste... Kad si uzmete puno zahtjeva, nema druge nego obići sve u cijelom kraju da shvatite da nećete dobiti sve, a onda se prilagodite da uzmete ono što vam se cijenom i ponudom čini najprihvatljivije.
Nakon 6 mjeseci potrage i promatranja kako cijene rastu, baš u pravom trenutku došla je informacija o kući koja ima puno kvaliteta, ali isto tako joj nedostaju neki elementi sa izvorne liste zahtjeva . Da smo je obišli na samom početku, vjerojatno bi je eliminirali očekujući da ćemo naći nešto bolje, a ovo je zapravo najbolje za nas. Htjeli smo osamu, a dobili smo brižne susjede koji su spremni pomoći i podijeliti svoju domaću hranu s nama, pokositi nam zemlju kad treba i puno drugih korisnih stvarčica koje na osami ne bi ostvarili.
Priroda na tom imanju je već mjesecima znala za naš dolazak, uvijek kad bi se povezivali, poruka bi bila da nas čeka... samo smo je trebali pronaći. I sada kada smo se konačno pronašli osjećamo duboki mir i prihvaćanje u svakom kutku našeg novog doma.
Toplo preporučam svima koji sazrijevaju na sličan način da se odvaže na svoje putovanje i otkriju svoja skrivena mjesta i podržavajuće zajednice, jer kako sada izgleda, to će nam svima trebati u vremenima koja su pred nama.
... što više dućana na jednom mjesto, to je izgledalo bolje . A onda polako, skoro neprimjetno, shvatila sam da više ne idem u klubove i kina, da se iz shopinga često vraćam iscrpljena, pa mi treba par sati da se vratim u normalu. Nisam razmišljala zašto se to događa, vozila sam se do posla svako jutro po pola sata, sat do posla, a isto toliko i nazad, a vrijeme kod kuće ispunila gomilom obaveza... Najdraži trenuci su mi postali vikendom šetnja oko Jarunskog jezera i osjećaj prirode tamo... makar je ponekad i tamo gužva, pa osjećaj prirode izostane. Tu se nametnula ideja da bi umjesto šetnje u prirodi jednom tjedno, bilo zaista lijepo biti cijelo vrijeme u prirodi.... i tako je krenulo... potreba sa slobodom i istinskom povezanošću s pravim vrijednostima... u sebi i izvan sebe su pokrenuli ideju za kupnjom kućice na selu.Kako sam već godinama na duhovnom putu i uživam u istraživanju istina i naše iskonsjke prirode i snage, jedan od osnovnih uvjeta je bio povezati se s ljudima sličnog razmišljanja. To me je je dovelo do Krnjaka gdje je okupljanje istomišljenika već krenulo.
Nakon određene lokacije, trebalo je još pronaći odgovarajuću kući sa zemljom, što na prvu ne izgleda kao pretežak izazov u području gdje je samo 20tak posto kućica naseljeno....
. Ali naravno imali smo i puno inicijalnih želja koje smo htjeli sve ostvariti... izvorska voda u kući, nekoliko hektara zemlje, kućica spremna barem za inicijalno useljenje prije uređenja, osama, udaljenost od prometne ceste... Kad si uzmete puno zahtjeva, nema druge nego obići sve u cijelom kraju da shvatite da nećete dobiti sve, a onda se prilagodite da uzmete ono što vam se cijenom i ponudom čini najprihvatljivije.Nakon 6 mjeseci potrage i promatranja kako cijene rastu, baš u pravom trenutku došla je informacija o kući koja ima puno kvaliteta, ali isto tako joj nedostaju neki elementi sa izvorne liste zahtjeva
. Da smo je obišli na samom početku, vjerojatno bi je eliminirali očekujući da ćemo naći nešto bolje, a ovo je zapravo najbolje za nas. Htjeli smo osamu, a dobili smo brižne susjede koji su spremni pomoći i podijeliti svoju domaću hranu s nama, pokositi nam zemlju kad treba i puno drugih korisnih stvarčica koje na osami ne bi ostvarili.Priroda na tom imanju je već mjesecima znala za naš dolazak, uvijek kad bi se povezivali, poruka bi bila da nas čeka... samo smo je trebali pronaći. I sada kada smo se konačno pronašli osjećamo duboki mir i prihvaćanje u svakom kutku našeg novog doma.
Toplo preporučam svima koji sazrijevaju na sličan način da se odvaže na svoje putovanje i otkriju svoja skrivena mjesta i podržavajuće zajednice, jer kako sada izgleda, to će nam svima trebati u vremenima koja su pred nama.