mia
Active member
- Joined
- Sunday 05.09.2021
- Messages
- 62
Ljudske duše su fragmenti roditeljskog djela u sedmoj gustoći. Duša sedme gustoće je golema i veća od fizičkog svemira i također manja od najmanje čestice u svemiru. Prve četiri dimenzije do tada nisu bile izravno proživljene od strane evoluirajućih duša. Stvarane su mnoge biljke i životinje za ta carstva, ali dovesti ljudski oblik bio je preveliki izazov, predstavljao je rizik za sve, osim za najhrabrije duše.
Duše su bile nespremne na šok koji je slijedio spoznajom koliko su stvari čvrste i guste u tim carstvima. Sa ove veličine trebamo se smanjiti na zrno graška, ali sa svim nepromijenjenim osjećajima. Ne možemo se kretati, osjećamo se stisnuto, jedva održavamo mali stupanj svijesti, a kamoli da se sjećamo tko smo bili prije nego smo ušli u niže svjetove.
Iskustvo nas je toliko proželo da smo zaboravili da smo jedno s Stvoriteljem, da smo moćna, veličanstvena duhovna bića i poistovjetili smo se s ovim malenim kompleksom ljudskog tijela/uma.
Iskusili smo ogromnu bol. Osjećaj je bio jako intenzivan, nešto što nismo nikad iskusili. Dio nas je odlučilo da ne voli tu bol i povjerovao da je učinio nešto krivo. Čim smo to povjerovali, odlučili smo da nas je Stvoritelj nekako kaznio. U ovoj novoj okolini nigdje nismo mogli pronaći onaj prekrasan prošireni osjećaj ljubavi, bilo nam je teško pronaći Stvoritelja. Povjerovali smo da nas je On izbacio iz Svojega Kraljevstva zbog nečeg što smo pogriješili.
Pomislili smo: „Ako me Bog kažnjava, učinio sam nešto loše i kriv sam na neki način.“ Ta je misao stvorila vjerovanje u odvojenost, osnovu za svu bol i patnju. Sva bolna iskustva koja su nam se dogodila posljedica su vjerovanja da se nalazimo izvan Božje beskrajne ljubavi i suosjećanja...
Odlomak iz knjige Božanski dar
Božanski dar - knjiga |
Duše su bile nespremne na šok koji je slijedio spoznajom koliko su stvari čvrste i guste u tim carstvima. Sa ove veličine trebamo se smanjiti na zrno graška, ali sa svim nepromijenjenim osjećajima. Ne možemo se kretati, osjećamo se stisnuto, jedva održavamo mali stupanj svijesti, a kamoli da se sjećamo tko smo bili prije nego smo ušli u niže svjetove.
Iskustvo nas je toliko proželo da smo zaboravili da smo jedno s Stvoriteljem, da smo moćna, veličanstvena duhovna bića i poistovjetili smo se s ovim malenim kompleksom ljudskog tijela/uma.
Iskusili smo ogromnu bol. Osjećaj je bio jako intenzivan, nešto što nismo nikad iskusili. Dio nas je odlučilo da ne voli tu bol i povjerovao da je učinio nešto krivo. Čim smo to povjerovali, odlučili smo da nas je Stvoritelj nekako kaznio. U ovoj novoj okolini nigdje nismo mogli pronaći onaj prekrasan prošireni osjećaj ljubavi, bilo nam je teško pronaći Stvoritelja. Povjerovali smo da nas je On izbacio iz Svojega Kraljevstva zbog nečeg što smo pogriješili.
Pomislili smo: „Ako me Bog kažnjava, učinio sam nešto loše i kriv sam na neki način.“ Ta je misao stvorila vjerovanje u odvojenost, osnovu za svu bol i patnju. Sva bolna iskustva koja su nam se dogodila posljedica su vjerovanja da se nalazimo izvan Božje beskrajne ljubavi i suosjećanja...
Odlomak iz knjige Božanski dar
Božanski dar - knjiga |