- Joined
- Friday 11.06.2021
- Messages
- 269
Ovo je svakako "nesto veliko i vazno", zar ne?
Jer, sto je zapravo smisao zivota? Zasto smo ovdje, sto to radimo ovdje, a mozda jos vaznije, sto bi mi to trebali raditi ovdje? Definitivno je ovo tema koja je zaokupljala brojne mislioce, a i moju malenkonst. U zadnje vrijeme razmisljam prilicno intezivno o tome. I dosao sam do nekih zakljucaka, ili do teorije sto je smisao zivota.
To je temeljeno na informacijama koje sam dobio u razgovoru sa svojim VS-om, ali tu bih ipak naglasio, ne vjerujte mi na rijec, vec razmislite svojom glavom i odlucite da li vam to izgleda smisleno, logicno, da li to na neki nacin rezonira s vama, sto vi mislite da je smisao zivota.
Mozda najinteresantnija stvar u tome sto je smisao zivota je da se to moze objasniti na izuzetno jednostavan nacin.
Smisao zivota je:
1. Stjecanje/dozivljavanje iskustava
2. Zabavljanje
Kao sto vidite, zaista se to moze svesti na jednostavne stvari. No, da ja ipak poblize objasnim ove dvije stavke:
1. Stjecanje/dozivljavanje iskustava
Ova ideja o smislu zivota je bazirana na odgovoru koji sam dobio kada sam pitao VSa da li bi barem na kratko mogao ne trpjeti stalne jake bolove, da barem malo budem na miru i posteden od bolova. Da barem malo mogu odmoriti i ne trpjeti te strasne bolove.
Odgovor je zapravo bio pomalo sokantan za mene. VS je rekao da oni koji zaista upravljaju svime i koji mogu odluciti i o takvim stvarima kao sto su muka, bolovi, patnja, sve te negativne stvari, ne prave razliku izmedu toga. Sve to je za njih samo iskustvo, jednako vrijedno, jednako korisno i samim time, jednako dobro.
Tu je dodao da jedini nacin da se prestane dozivljavati lose stvari je da se prestane oznacavati dozivljaje kao dobrim i losim. Onog trenutka kada sve sto dozivljavamo pocnemo promatrati kao jednakim, vise nece biti losih iskustava. Sve ce to biti samo iskustva.
Kao sto vidite, to je pomalo i vic, jer zaista, ako vise ne postoji nasa interna podjela na "dobro" i "lose", onda je sve to jednako vrijedno, te samim time, vise nema dobrog i loseg, sve je to isto.
Shvatio sam to i kao vic, ali sam vidio i dublju istinu iza toga. I to me je navelo da pomislim kako su dozivljaji/iskustva ono zbog cega smo mi ovdje. Sve sto dozivljavamo, sva iskustva, to je ono zbog cega smo mi ovdje. I jedino s promjenom naseg odnosa spram njih, mozemo utjecati na njih, ili barem kako ih dozivljavamo. Oni koji bi mogli promijeniti i utjecati na ono sto mi dozivljavamo, to nece uraditi, jer mi trebamo svakakva iskustva.
Zato mislim da je to to, ono sto je smisao zivota. Ili barem jedan dio toga, ali onaj glavni dio. Ono drugo, to je mozda opciono. A mozda i nije?
Zabavljanje
E sada, ovo sa zabavom, to je isto inormacija koju sam dobio od VSa, zapravo je to bila poruka koju sam dobio za druge (ali i za mene, to je svakako poruka za sve nas), dok sam bio na ATIHu. U jednom trenutku trebali smo nesto reci ostalima, kao neka vrsta poruke drugima. I tu sam odlucio prepustiti to VSu. Neka on kaze nesto, da ja ne pametujem.
Moj VS je tada rekao: Reci: Mi smo ovdje da se zabavljamo.
To mi je djelovalo malo jednostavno, onako, ne bas uvjerljivo, ne bas jako. Pa sam malo i poceo raspravu s njime, da bih ja to malo ukrasio, dodao nesto, "podebljao", ili sto vec. VS je inzistirao da ne gnjavim, da kazem to i nista drugo. Nakon krace rasprave, rekoh, ajde dobro, reci cu sto mi je receno da kazem, na kraju krajeva, ipak sam odlucio da "dam mikrofon" VSu, pa tko sam ja da onda "editiram" tu informaciju.
I eto, ta poruka je tada bila dobro primljena od supolaznika ATIH tecaja, mislim da se svima svidjela, pa eto, da ju ja sada ponovim ovdje, za vas koji ovo sada citate:
Mi smo ovdje da se zabavljamo.
Kasnijom analizom i razmisljanjima, mislim da sam shvatio da je to isto jedan dio one price o kojoj ovdje pricamo, a to je smisao zivota. Jer, zaista, zasto nase duse zele da dodu u ovu materijalnu stvarnost? Stjecanje iskustava, to je bitno, vazno, ali nije sve samo "red, rad i disciplina", nesto je i zabava, uzitak, zadovoljstvo, mi tome trebamo teziti i to je nasa glavna nagrada. Da ne kazem, smisao zivota.
Sve ono sto zelimo, kada zelimo da vodimo dobar zivot, jeste zaprao zabava. Tome tezimo cijeli svoj zivot. Ma koliko god neshvacali sto zivot jeste, kako ga voditi, sto raditi, ipak zelimo da se zabavljamo, da nam zivot bude dobar (iako, kao sto sam rekao, trebamo se osloboditi te ideje da su ti neki dozivljaji dobri ili losi).
A ima to i jos jedan aspekt, sasvim sigurno ne mogu razumjeti sve sto dusa razumije, zna i spoznaje, pa samim time, niti losi aspekti nasih zivota nisu nuzno mrski i gadni iz perspektive duse. Iako sam ja jedan aspekt duse, to ne znaci da znam i shvacam sve. Pa sam prihvatio i ovo kao smisao zivota, da se dusa mozda zabavlja i kada se ja patim. Jer je to isto iskustvo po koje je dosla ovdje, u materijalnu stvarnost.
Pri tome bih istaknuo da kada gledam to ovako, to zapravo izgleda jako slicno kao sto bi izgledao opis igranja tkz. RPG igara (RPG - Role Playing Games - Igre Uloga), tj. igara u kojima gradite karakter/lik od pocetka (nula iskustava, nula znanja), skupljajuci iskustva, koja pak omogucavaju da karakter napreduje, stjece nova znanja, moci, sposobnosti, koja onda koristi da bi svladao mocnije protivnike i/ili vece probleme, cime stjece jos vise novih iskustva (experience), sto onda pak koristi da postaje jos mocniji, a pri tome iako je stalno sve mocniji, stalno ima nove probleme i protivnike s kojima se bori i koje svladava skupljajuci ta iskustva. I to tako ide unedogled. I pri tome se zabavljamo, jer igramo igru da bi se zabavljali. ?
Ako vi imate neka razmisljanja o ovome sto sam napisao, svakako bih volio cuti vasa razmisljanja i kako vi to vidite.
Jer, sto je zapravo smisao zivota? Zasto smo ovdje, sto to radimo ovdje, a mozda jos vaznije, sto bi mi to trebali raditi ovdje? Definitivno je ovo tema koja je zaokupljala brojne mislioce, a i moju malenkonst. U zadnje vrijeme razmisljam prilicno intezivno o tome. I dosao sam do nekih zakljucaka, ili do teorije sto je smisao zivota.
To je temeljeno na informacijama koje sam dobio u razgovoru sa svojim VS-om, ali tu bih ipak naglasio, ne vjerujte mi na rijec, vec razmislite svojom glavom i odlucite da li vam to izgleda smisleno, logicno, da li to na neki nacin rezonira s vama, sto vi mislite da je smisao zivota.
Mozda najinteresantnija stvar u tome sto je smisao zivota je da se to moze objasniti na izuzetno jednostavan nacin.
Smisao zivota je:
1. Stjecanje/dozivljavanje iskustava
2. Zabavljanje
Kao sto vidite, zaista se to moze svesti na jednostavne stvari. No, da ja ipak poblize objasnim ove dvije stavke:
1. Stjecanje/dozivljavanje iskustava
Ova ideja o smislu zivota je bazirana na odgovoru koji sam dobio kada sam pitao VSa da li bi barem na kratko mogao ne trpjeti stalne jake bolove, da barem malo budem na miru i posteden od bolova. Da barem malo mogu odmoriti i ne trpjeti te strasne bolove.
Odgovor je zapravo bio pomalo sokantan za mene. VS je rekao da oni koji zaista upravljaju svime i koji mogu odluciti i o takvim stvarima kao sto su muka, bolovi, patnja, sve te negativne stvari, ne prave razliku izmedu toga. Sve to je za njih samo iskustvo, jednako vrijedno, jednako korisno i samim time, jednako dobro.
Tu je dodao da jedini nacin da se prestane dozivljavati lose stvari je da se prestane oznacavati dozivljaje kao dobrim i losim. Onog trenutka kada sve sto dozivljavamo pocnemo promatrati kao jednakim, vise nece biti losih iskustava. Sve ce to biti samo iskustva.
Kao sto vidite, to je pomalo i vic, jer zaista, ako vise ne postoji nasa interna podjela na "dobro" i "lose", onda je sve to jednako vrijedno, te samim time, vise nema dobrog i loseg, sve je to isto.
Shvatio sam to i kao vic, ali sam vidio i dublju istinu iza toga. I to me je navelo da pomislim kako su dozivljaji/iskustva ono zbog cega smo mi ovdje. Sve sto dozivljavamo, sva iskustva, to je ono zbog cega smo mi ovdje. I jedino s promjenom naseg odnosa spram njih, mozemo utjecati na njih, ili barem kako ih dozivljavamo. Oni koji bi mogli promijeniti i utjecati na ono sto mi dozivljavamo, to nece uraditi, jer mi trebamo svakakva iskustva.
Zato mislim da je to to, ono sto je smisao zivota. Ili barem jedan dio toga, ali onaj glavni dio. Ono drugo, to je mozda opciono. A mozda i nije?
Zabavljanje
E sada, ovo sa zabavom, to je isto inormacija koju sam dobio od VSa, zapravo je to bila poruka koju sam dobio za druge (ali i za mene, to je svakako poruka za sve nas), dok sam bio na ATIHu. U jednom trenutku trebali smo nesto reci ostalima, kao neka vrsta poruke drugima. I tu sam odlucio prepustiti to VSu. Neka on kaze nesto, da ja ne pametujem.
Moj VS je tada rekao: Reci: Mi smo ovdje da se zabavljamo.
To mi je djelovalo malo jednostavno, onako, ne bas uvjerljivo, ne bas jako. Pa sam malo i poceo raspravu s njime, da bih ja to malo ukrasio, dodao nesto, "podebljao", ili sto vec. VS je inzistirao da ne gnjavim, da kazem to i nista drugo. Nakon krace rasprave, rekoh, ajde dobro, reci cu sto mi je receno da kazem, na kraju krajeva, ipak sam odlucio da "dam mikrofon" VSu, pa tko sam ja da onda "editiram" tu informaciju.
I eto, ta poruka je tada bila dobro primljena od supolaznika ATIH tecaja, mislim da se svima svidjela, pa eto, da ju ja sada ponovim ovdje, za vas koji ovo sada citate:
Mi smo ovdje da se zabavljamo.
Kasnijom analizom i razmisljanjima, mislim da sam shvatio da je to isto jedan dio one price o kojoj ovdje pricamo, a to je smisao zivota. Jer, zaista, zasto nase duse zele da dodu u ovu materijalnu stvarnost? Stjecanje iskustava, to je bitno, vazno, ali nije sve samo "red, rad i disciplina", nesto je i zabava, uzitak, zadovoljstvo, mi tome trebamo teziti i to je nasa glavna nagrada. Da ne kazem, smisao zivota.
Sve ono sto zelimo, kada zelimo da vodimo dobar zivot, jeste zaprao zabava. Tome tezimo cijeli svoj zivot. Ma koliko god neshvacali sto zivot jeste, kako ga voditi, sto raditi, ipak zelimo da se zabavljamo, da nam zivot bude dobar (iako, kao sto sam rekao, trebamo se osloboditi te ideje da su ti neki dozivljaji dobri ili losi).
A ima to i jos jedan aspekt, sasvim sigurno ne mogu razumjeti sve sto dusa razumije, zna i spoznaje, pa samim time, niti losi aspekti nasih zivota nisu nuzno mrski i gadni iz perspektive duse. Iako sam ja jedan aspekt duse, to ne znaci da znam i shvacam sve. Pa sam prihvatio i ovo kao smisao zivota, da se dusa mozda zabavlja i kada se ja patim. Jer je to isto iskustvo po koje je dosla ovdje, u materijalnu stvarnost.
Pri tome bih istaknuo da kada gledam to ovako, to zapravo izgleda jako slicno kao sto bi izgledao opis igranja tkz. RPG igara (RPG - Role Playing Games - Igre Uloga), tj. igara u kojima gradite karakter/lik od pocetka (nula iskustava, nula znanja), skupljajuci iskustva, koja pak omogucavaju da karakter napreduje, stjece nova znanja, moci, sposobnosti, koja onda koristi da bi svladao mocnije protivnike i/ili vece probleme, cime stjece jos vise novih iskustva (experience), sto onda pak koristi da postaje jos mocniji, a pri tome iako je stalno sve mocniji, stalno ima nove probleme i protivnike s kojima se bori i koje svladava skupljajuci ta iskustva. I to tako ide unedogled. I pri tome se zabavljamo, jer igramo igru da bi se zabavljali. ?
Ako vi imate neka razmisljanja o ovome sto sam napisao, svakako bih volio cuti vasa razmisljanja i kako vi to vidite.