mia
Active member
- Joined
- Sunday 05.09.2021
- Messages
- 62
Stoljećima se na ženski menstrualni ciklus gledalo s osjećajima bliskim odvratnosti i preziru, doživljavan je kao prljav, kao znak grijeha, a njegova je prisutnost utvrdila položaj žene kao inferiorne u društvu kojim dominiraju muškarci.
Mjesečnica se i danas smatra biološkim hendikepom žena koji ih čini emocionalnima, nerazumnima i nepouzdanim radnicama.
U industrijaliziranoj zapadnjačkoj kulturi, koja sebe voli doživljavati ‘prosvijetljenom’, menstrualni je ciklus još uvijek rijetko otvorena tema za razgovor, osim kad je riječ o medicini.
Postoje barijere između majki i kćeri, između supružnika, sestara i prijateljica.
Mnoge žene prolaze kroz život mrzeći same sebe i osjećajući se krivima zato što su u određeno vrijeme u mjesecu depresivne, razdražljive, napuhnute i nespretne.
Koliko je žena tu mržnju i strah prenijelo na svoju djecu, bilo svojim govorom ili svojim načinom ponašanja?
Za koliko je žena prva menstruacija bila zastrašujuće iskustvo jer ništa nisu znale o tome što mogu očekivati ili su, u najboljem slučaju, znale samo kliničke pojedinosti koje im nikako nisu mogle objasniti ono što su osjećale?
Koliko je djevojaka u suvremenom svijetu, u kojem više uopće nema obreda zrelosti, uistinu osjetilo da su postale žene i imale pred sobom nekoga tko ih je naučio kako da taj dar prihvate i razvijaju?
Kada žene nauče što su blagoslovi menstrualnog ciklusa i krenu to iskustvo promatrati u pozitivnom svjetlu, ponovno će moći svoje djevojčice uvoditi u ženstvo i njegove cikluse.
Mnoge žene tijekom svoje menstruacije pate, kako mentalno, tako i fizički, a dostupna pomoć svodi se uglavnom na uklanjanje simptoma.
Pravi uzrok, koji je očito naprosto nemogućnost da se prihvati ženska priroda, ne može se ukloniti. Postojanje predmenstrualnog sindroma u suvremenom je društvu postalo općeprihvaćeno, ali njegovi simptomi još se smatraju negativnim i destruktivnim.
Žene su morale proći vrlo tešku borbu kako bi natjerale društvo, medicinsku znanost i zakone da prihvate činjenicu da zbog menstruacije doživljavaju izmijenjeno stanje svijesti, ali više ne postoje strukture ili tradicija koje bi im pomogle da tu izmijenjenu svjesnosti razumiju i upotrijebe na pozitivan
način.
Žena u reproduktivnoj fazi života ciklička je po svojoj prirodi, ali uz linearno viđenje vremena i događanja uvriježeno u društvu, ženama je to često teško pojmiti i preokrenuti u svoju korist. Čak i kad bilježe svoje mjesečnice u kalendaru, najčešće ne uviđaju cikluse događaja. Naprotiv, najvjerojatnije
cijeli proces shvaćaju samo kao linearni ponavljajući obrazac.
Osvijeste li žene činjenicu da su ciklička bića od trenutka kad dobiju prvu mjesečnicu, počet će uviđati da su dio obuhvatnijih ritmova svemira te će početi prihvaćati svoju istinsku prirodu i pronaći sklad u svome životu.
Izvor: Miranda Gray, Crveni Mjesec
Mjesečnica se i danas smatra biološkim hendikepom žena koji ih čini emocionalnima, nerazumnima i nepouzdanim radnicama.
U industrijaliziranoj zapadnjačkoj kulturi, koja sebe voli doživljavati ‘prosvijetljenom’, menstrualni je ciklus još uvijek rijetko otvorena tema za razgovor, osim kad je riječ o medicini.
Postoje barijere između majki i kćeri, između supružnika, sestara i prijateljica.
Mnoge žene prolaze kroz život mrzeći same sebe i osjećajući se krivima zato što su u određeno vrijeme u mjesecu depresivne, razdražljive, napuhnute i nespretne.
Koliko je žena tu mržnju i strah prenijelo na svoju djecu, bilo svojim govorom ili svojim načinom ponašanja?
Za koliko je žena prva menstruacija bila zastrašujuće iskustvo jer ništa nisu znale o tome što mogu očekivati ili su, u najboljem slučaju, znale samo kliničke pojedinosti koje im nikako nisu mogle objasniti ono što su osjećale?
Koliko je djevojaka u suvremenom svijetu, u kojem više uopće nema obreda zrelosti, uistinu osjetilo da su postale žene i imale pred sobom nekoga tko ih je naučio kako da taj dar prihvate i razvijaju?
Kada žene nauče što su blagoslovi menstrualnog ciklusa i krenu to iskustvo promatrati u pozitivnom svjetlu, ponovno će moći svoje djevojčice uvoditi u ženstvo i njegove cikluse.
Mnoge žene tijekom svoje menstruacije pate, kako mentalno, tako i fizički, a dostupna pomoć svodi se uglavnom na uklanjanje simptoma.
Pravi uzrok, koji je očito naprosto nemogućnost da se prihvati ženska priroda, ne može se ukloniti. Postojanje predmenstrualnog sindroma u suvremenom je društvu postalo općeprihvaćeno, ali njegovi simptomi još se smatraju negativnim i destruktivnim.
Žene su morale proći vrlo tešku borbu kako bi natjerale društvo, medicinsku znanost i zakone da prihvate činjenicu da zbog menstruacije doživljavaju izmijenjeno stanje svijesti, ali više ne postoje strukture ili tradicija koje bi im pomogle da tu izmijenjenu svjesnosti razumiju i upotrijebe na pozitivan
način.
Žena u reproduktivnoj fazi života ciklička je po svojoj prirodi, ali uz linearno viđenje vremena i događanja uvriježeno u društvu, ženama je to često teško pojmiti i preokrenuti u svoju korist. Čak i kad bilježe svoje mjesečnice u kalendaru, najčešće ne uviđaju cikluse događaja. Naprotiv, najvjerojatnije
cijeli proces shvaćaju samo kao linearni ponavljajući obrazac.
Osvijeste li žene činjenicu da su ciklička bića od trenutka kad dobiju prvu mjesečnicu, počet će uviđati da su dio obuhvatnijih ritmova svemira te će početi prihvaćati svoju istinsku prirodu i pronaći sklad u svome životu.
Izvor: Miranda Gray, Crveni Mjesec